24.12.05

Srećan Božić i Nova Godina - Marry Christmas and Happy New Year

(in Serbian)

Dragi svi,

Draga porodico, dragi prijatelji, dragi neprijatelji, dragi znani i neznani ljudi,

Želim vam sreću, zdravlje i radost. Želim vam lepe trenutke. Želim vam srećne praznike i sve najbolje u 2006. godini.

(in English)

Dear all,

Dear family, dear friends, dear enemies, dear known and unknow people,

I wish you luck, health and happines. I wish you have great moments. I wish you happy holidays and happy New year 2006.

dj.dule (Dusan)

20.12.05

New photos by Milan



Milan Josipovic, photographer and my friend just sent me his new collection of photos. At the moment he is in Miami, USA. Enjoy his new works, they are great as always. If you check his WWW site, among other things, you will find great photo of Christopher Lee.

17.12.05

Izmene na blogu

Kao što se da primetiti, ovaj blog je malo izmenjen. Izmenjen je dizajn (bolje rečeno izabrao sam drugi template), a i postao je dvojezičan. Odsad ću pisati na oba jezika, neke tekstove samo ne jednom od jezika, na one koje zaslužuju na oba. Eto.

Dubai bloggers meeting

Nice reviews of meeting by Godo, AmitL and Maya. Some photos here (group members only). And I think we all forgot mysterious guy that take photos of us.

Eric Morillo in Trilogy last night

We've been there. Evening was cool. Motorola organized event as promotion of Pink RASR V3 phone, I do not like it at all, still thing that black is better. Anyway, thanks to our friend Marina, we entered the rooftop (btw. best open space in Dubai for going out) where VIP party was on and you needed invitation to go there. Great atmosphere, great music, live saxophone mixed with jazz/funky tunes. Crew was so/so, more VIP wannabes than real VIPs. After midnight we decided to go down and see Morillo. We finally entered the elevator, and when we go out on a floor where he was performing, I realized that he is really a star (I'm not much in that techno music world). Place was packed and people obviously had great time. All in all, very nice atmosphere, except music. I simply do not like that kind of music. Also I prefer ones that ACTUALLY MAKE MUSIC, not ones that PLAYS it. So decided to spend rest of the evening home.

Choose to sysadmin

16.12.05

Decided to start blogging in English

I've been in a meeting with bloggers from Dubai and they convinced me that I should start blogging in English also. OK, it starts. Meeting was cool, met nice people there. It reminds me to old BBS days, begining of nineties, when we used to meet in local restaurant (I think there is no proper translation for kafana). So from now on, this blog is bi-lingual, with additions of other languages.

And a little bit about KISS (keep it simple, stupid) principle:

La perfection est atteinte non quand il ne reste rien à ajouter, mais quand il ne reste rien à enlever.

or in English:

You know you've achieved perfection in design, not when you have nothing more to add, but when you have nothing more to take away.

or in Serbian:

Znate da ste dostigli savršenstvo dizajna ne onda kada više nema šta da se doda, već onda kada više nema šta da se oduzme.

From "The Little Prince" by Antoine de Saint-Exupery

Jutros na plaži

Ovde sam skoro 6 meseci. Već sam spominjao u jednom od prethodnih postova da sam totalno izgubljen u vremenu. Prethodnih par nedelja sam bio zauzet i nisam uopšte išao na plažu. Odemo jutros Marko i ja, okupamo se, izvalimo se da se sunčamo i kaže Marko "Dule, danas je 16. decembar". I ja sam se totalno zbunio. Povremeno obiđem sajt B92, pa sam tu video fotke Beograda okićenog za novogodišnje praznike. Jutros smo šetali pre plaže marinom, tamo su postavljene neke tezge gde se prodaju kojekakve džidžabidže, okačili su razglas i vrte božićne pesme. U mnogim radnjama ovde prodavci nose kapice Deda Mraza. I nekako sve ukazuje na to da je decembar, ali meni je i dalje leto, nekako mi je juli, možda počinje avgust.

A na plaži upoznali tipa koji čuva majmuna kao kućnog ljubimca (tu je i slika). Majmunica na slici ima 3 meseca i krajnje je interesantna. Tip kaže da ta vrsta naraste do visine oko 80 cm. Ima kući još jednog, odraslog, ali ga ne dovodi na plažu, kaže da je mnogo nemiran i nikako se ne uklapa sa ovom malom. Eto, svakakve ljubimce čuvaju ljudi.

Inače, večeras je Timo Maas u Peppermint-u, a Eric Morillo u Trilogy-u, ako nekoga interesuje šta se zbiva u Dubaiju.

15.12.05

French Connection kafe

To je mesto u komšiluku gde non stop visimo i koristimo Internet. Da, bio sam dovoljno lenj i još uvek nemam broadband kući. Tj. u proceduri je. Pa pošto nećemo više da dolazimo ovde, moram da ih spomenem, bili su OK.

Lokacija:

Bur Dubai
Kuwait Street
Center Point apartments
(kad se od velike IKEA reklame krene ka Al Manazel zgradi, sa desne strane u jednoj od prvih zgrada)

Malo je teže uočljiv, ali nije sakriven, u prizemlju je zgrade. Imaju dobru kafu, služe dobar doručak i pristojne salate. WiFi net je besplatan, ali ograničen. Pošto smo stalni gosti, dobijemo onoliko vaučera za korišćenje koliko nam treba. Na raspolaganju su sve vrste novina i magazina. I budite oprezni kad dolazite ovde, iz nekog razloga je klima uključena na minus beskonačno. Nemoguće je sedeti bez tople garderobe dugih rukava. Ozbiljno.

Okupljanje blogera iz Dubaia

Malo sam okasnio, pošto je sutra, ali bolje ikad nego nikad. Okupljanje blogera iz Dubaija:

Friday 16th December, 2005 at
Dome Café – Ground Floor, Burjuman Center, Dubai
at 5 p.m.

Više detalja i prijava ovde.

14.12.05

Igračka vjetrova - Tin Ujević

Igračka vjetrova

Pati bez suze, živi bez psovke,
i budi mirno nesretan.
Tašte su suze, a jadikovke
ublažit neće gorki san.
Podaj se pjanom vjetru života,
pa nek te vije bilo kud;
pusti ko listak nek te mota
u ludi polet vihor lud.
Leti ko lišće što vir ga vije
za let si, dušo stvorena.
Za zemlju nije, za pokoj nije
cvijet što nema korijena.

(credits to Nenad)

Kako aplicirati na oglas za posao

Ovih dana zapošljavamo nove ljude, pa mi je to zaduženje. Pregledao sam i isčitao gomilu CV-a, pa ću vam dati par saveta kako da aplicirate tako da vaša aplikacija bude primećena među 1176 ostalih:

-Javljajte se samo na oglase koji vam ili odgovaraju ili su približni vašem profilu (imam primer idiota koji je za posao na mesto inžinjera podrške u Red Hat Linux firmi poslao CV. Lik ima gomilu sertifikata za Microsoft i nije video Linux očima).

-U subject i telo poruke napišite mali propratni tekst (insistiram mali, ne traktate) zašto se javljate na oglas i šta su vaše prednosti. U mom slučaju treba naglasiti da ste RHCE, pošto je to glavna stvar koja se traži.

-Napravite dobar CV. O tome kako se on pravi ima milion i jedan savet, pa se ne bih upuštao u to. Ali se potrudite da bude stvarno dobar.

-CV pošaljite u formatu čitljivom strani koja ga prima. Opet ću ponoviti da imam idiote koji mi šalju CV u Microsoft Word formatu. Naravno, mogu ja da ga pročitam koristeći OpenOffice.org (koji je btw. odličan office paket, open source, besplatan, svima preporučujem), ali je princip idiotski. Mislim da je PDF safe bet. OpenOffice.org pravi jako dobre PDF dokumente, a verzija 2.0 ih pravi sa linkovima, dušu dalo za pravljenje CVa.

9.12.05

Doručak


Ja na doručku jutros u Dubai marini. Otišli rano ujutro, doručkovali, ispijali kafu, ja čitao novi Wired. Fin kafić, dobra klopa, pogled na jahte, hotele i more. Ima li boljeg načina da se započne vikend ? (slika je malo loša, slikao Marko njegovim telefonom, ali završava posao)

8.12.05

Nepovratna pesma - Mika Antić

Nikad nemoj da se vraćaš
ako stvarno u svet krećeš.
Nemoj da mi nesto petljaš
Nemoj da mi hoćeš-nećeš.
Opasno je kao munja,
opasno je kao metak
kad u tebi večno kunja
i šunja se tvoj početak.
Svud se staje.
Svud se može.
Samo ne u iste kože.

Ne gužvaj se, ne saplići
o sopstveni rep i trag.
Šta ti znači staro sunce?
Stare staze?
Stari prag?
To je ono za čim može da se pati.
To je ono čemu možeš srce dati.
Al' ako se ikad vratiš, moraš znati:
tu ćeš stati
I ostati.

Očima se u svet trči.
Glavom rije mlako veče.
Od reke se čovek uči
ka morima da poteče.
Od zvezda se čovek uči
da zapara nebo sjajem.
I od druma: da se muči
i vijuga za beskrajem.
Opasno je kao zmija
opasno je kao metak,
kad u tebi večno klija
i ćarlija tvoj početak.
Nek ti čelo zore ore.
Ti za koren nisi stvoren.
Ceo ti je svet otvoren.

Pa daj, budi takvo čudo
što ne ume ništa malo,
već kad kreneš - kreni ludo,
ustreptalo, radoznalo.
Ko zna kud ćeš?
Ko zna zašto?
Ko zna šta te tamo čeka?
Sve su želje uvek belje
kad namignu iz daleka.
Pa ako se i pozlatiš,
il sve teško,
gorko platiš,
uvek idi samo napred.
Nikad nemoj da se vratiš.

(credits: cimerov zet)

Abu Dhabi

Prethodna dva dana sam proveo u Abu Dabiju, glavnom gradu UAE, radio nešto. Jako je zanimljiva ta razlika među emiratima. Naime, UAE čini 7 emirata i uređenje je nabliže konfederaciji. Tako da je praktično svaki emirat priča za sebe. Abu Dhabi je prestonica. Prljaviji je od Dubaija i mnogo konzervativniji. Prvo, primećuje se da je izgrađeniji, dok se Dubai gradi neverovatno i ceo grad je veliko gradilište. Drugo, vidi se da je bogatiji zato što je većina nalazišta nafte tamo. I definitivni je centar finansijkog biznisa zasada, ja sam radio u zgradi gde je smeštena berza gde sve vrvi. Dubai se trudi da ga sustigne na tom polju, pa su ovih dana pokrenuli Dubai International Finacial Excahnge. Na berzu u Abu Dabiju se trguje akcijama lokalnih firmi, dok se u Dubaiju trguje akcijama multinacionalnih kompanija. I dok je Dubai neverovatan šareniš ljudi sa svih strana sveta, u Abu Dabiju sam viđao samo indijce, pakistance i filipince (koji su po statistikama najbrojniji stranci) i arape za koje još ne umem da prepoznam jesu li lokalni ili ne. I ništa od kafića, klubova i noćnog provoda, ljudi otuda su mi se žalili da toga jako malo ima. Konzervativna sredina. Uglavnom grad je jako interesantan. Pokušaću da napravim sledeće nedelje par slika i da ih okačim ovde.

29.11.05

Srećan praznik

Verovatno su mnogi zaboravili (a i ja sam) veliki praznik nekadašnje SFRJ, Dan Republike, 29. novembar. Mnogo je vremena prošlo, te ga se mnogi ne sećaju, verovatno ga mlađe generacije i ne pamte. Nit sam mator da ga pamtim, niti sam jugonostalgičar, ali znam da je to svojevremeno bio veliki praznik i definitivno najveći svinjokolj. Pa srećan praznik svima koji ga se sećaju !

25.11.05

Život sa cenzurisanim Internetom

Mnoge zemlje u svetu (Kina, Saudijska Arabija, Tunis, Singapur su samo neke od njih) na ovaj ili onaj način cenzurišu Internet. Mene je uvek interesovalo kako to izgleda, pa za sve one koje ista stvar interesuje, evo slike mog browser-a. Za razliku od nekih zemalja, koje jednostavno kažu da željeni sajt ne postoji, u slučaju Ujedinjenih Arapskih Emirata, dobije se poruka sa slike. Živi primer benigne diktature. Po mom mišljenju, niko nema prava da ljudima zabranjuje šta i kako će gledati na netu. Takođe, sajt koji sam pokušao da posetim je sajt paketa Tor, odličnog paketa za anonimno surfovanje i nema nikave nemoralne sadržaje ni po jednom kriterijumu.

21.11.05

Bruce Sterling postao srpski zet i seli se u Beograd

Bruce Sterling, poznati cyberpunk pisac je postao srpski zet i seli se u Beograd. Više detalja na njegovom blogu.

Cveće

Kupovao sam neki dan prijateljici cveće i moram da priznam da sam zaboravio kako je to lep osećaj. Prvo, cveće kao cveće je prelep poklon. Drugo, sve žene vole da dobijaju cveće. Ali stvar koja vredi najviše od svega je onaj put od cvećare do kuće. Idem tako, nosim buket u rukama a sav ženski rod me gleda sa osmehom koji kaže "Blago majci koja te rodila i devojci kojoj to nosiš". Tope se one, topim se i ja.

14.11.05

Krenulo me ovog meseca

Ne samo da sam izaš'o u novine, nego i na Internet. Na sajt koji objavljuje slike sa dešavanja u Dubaiju su okačili i našu sliku, evo linka (mi smo u donjem levom uglu). Te večeri je gostovao DJ Camilo Franco, ali smo mi proveli veče na terasi, gde je bilo mnogo bolje zezanje.

13.11.05

Izaš'o sam u novine


O ovomesečnom broju Arabian Computer News-a je bio tekst o stvarima kojima se bavim. Citirali su me, a bogami i stavili sliku. Integralna verzija teksta se može pročitati ovde.

2.11.05

Kraj Ramadana

Svemu jednom dođe kraj, pa će se i Ramadan završiti. Nisam baš najupućeniji, ali ako sam dobro razumeo, čekalo se pojavljivanje meseca na osnovu čega se proglašava kraj. E izgleda da se to desilo sinoć. I ono što je bilo primetno je da je proslavljeno uz mnogo pucanja. Srećom, ne kao kod nas pucanjem iz oružija, već petardama i vatrometom, ali osećao sam se kao kući. Sinoć otkad je pao mrak, pa do negde 1 posle ponoći kada sam se uspavao prštalo je bez prestanka, kao na Novom Beogradu za Novu godinu. Sad nastupa Eid, praznik koji označava kraj i onda nazad na posao. Bilo je to ležerinih mesec dana, uživao sam totalno.

1.11.05

Agencije za traženje posla

Ljudi me često pitaju kako naći posao ovde, šta se traži, koje su plate i sl. Mislim da je najbolje odgovor na ta pitanja naći na sajtovima agencija koje traže posao. Niti sam ih probao, niti znam išta o njima, ne mogu da dajem nikakvu preporuku. Evo spiska, pa šta uleti (nemam vremena da sređujem linkove, morate copy/paste):

http://www.bayt.com
http://www.kershawleonard.net
http://www.jobs-me.com
http://www.it-people.com
http://www.gulftalent.com
http://www.charterhouseme.ae
http://www.mawaride.com
http://www.clarendonparker.com
http://www.bacdubai.com
http://www.nadia-me.com
http://www.careeremirates.com
http://www.dulsco.com
http://www.jobtrackme.com
http://www.resources-recruitment.com
http://www.iqselection.com
http://www.skill-link.com
http://www.emirateservices.com
http://www.sos.co.ae
http://www.searchinternational.net
http://www.budgerecruitment.com
http://www.careerlinedubai.com
http://www.sos.co.ae
http://www.gulfbankers.com
http://www.gulfmanagers.com
http://www.ghrdco.com
http://www.interfaceuae.com
http://www.synergy.ae
http://www.pocme.com
http://www.jobscan.ae
http://www.totaljobs.com
http://www.sosrecruitment.net
http://www.sourcestep.com

30.10.05

Rammstein - Rosenrot

Rammstein ima novi album, izašao pre par dana. Nisam još uspeo da ga nabavim, pa ne mogu da komentarišem kakav je. Više detalja na zvaničnom sajtu benada, a naleteo sam i na dobar fan sajt.

26.10.05

Squash

Otkrio sam danas novu zanimaciju, squash (iliti naški skvoš). Squash je u Dubaiju vrlo čest sport iz (po mom mišljenju) dva razloga. Jedan je to što je napolju vrlo često pakao, pa je teško baviti se ikakvim sportovima na otvorenom, a drugi to što terena ima u svakoj boljoj zgradi. E tako i moja zgrada ima teren (ima ga i na slikama koje sam okačio dosta davno, kad sam se uselio u zgradu), ali ga nisam nikada isprobao. Za rođendan sam od kolege dobio reket i loptice i odlučim ja danas da odem i isprobam teren. Prvo, ja u životu nisam igrao tenis, squash, niti išta nalik tome, tako da sam očekivao katastrofu kad izađem. Dobar sam jedino u stonom tenisu, al to nema veze sa ovime. A drugo, nisam bio siguran da sam u dobroj kondiciji, mada redovno posećujem teretanu. Srećom, em mi lupanje one lopte ne ide loše, em sam uspeo dosta dugo da jurcam okolo. I oduševljen sam sportom, jako je zanimljivi i dinamičan. Ja sam još uvek početnik, tako da očekujem neke rezultate tek za par meseci, a u međuvremenu sam pronašao odličan sajt koji objašnjava pravila i osnovne stvari oko igre. Guide to squash. Preporuka svima da pogledaju sajt i da obavezno pokušaju, odličan sport.

Gradilište


Sestra, budući arhitekta, mi je u gostima. Sa momkom zuji okolo i slika raznorazne građevina. Ovo je fotografija gradilišta dela koji nazivaju Novi Dubai. Do relativno skoro se krajem Dubaija smatrao Hard Rock Cafe, koji se nalazi na izlazu iz grada, kada se ide ka Abu Dabiju. Iza toga je sada napravljena još gomila stvari, između ostalog Dubai Marina. Novi Dubai sa slike je mesto koje će, kada bude završeno, moći da primi 25000 novih stanovnika (podatak iz dnevnih novina od pre neki dan). Anyway, fotka mi se mnogo svidja (credits to Anđela).

23.10.05

Vozačka dozvola

Najzad sam dobio vozačku dozvolu. Procedura za dobijanje i nije tako komplikovana, mada umalo da padnem na testu. Naravno, pričam o situaciji kada ste u Dubai došli sa našom vozačkom dozvolom. Prvo treba otići u policiju, stanica se nalazi na Sheik Zayed Road-u, blizu Emirates Mall-a. Treba se pojaviti sa našom originalnom vozačkom dozvolom, ne međunarodnom. Na licu mesta se uradi test očiju, test poznavanja znakova (idiotski test sa 10 pitanja i ponuđenim odgovorima, treba biti bez mozga pa ne položiti taj test). Kad se sve to prođe, od policije se dobije papir sa kojim se ide u bilo koju auto školu i zakazuje test vožnje. Meni su zakazali test 10 dana unapred. Test je kao svaki test vožnje, na kome treba obratiti pažnju na 2 stvari. Jedna je dizanje ručne kočnice kad se stoji, a druga polukružno okretanje. Naime, zbog glupavog spleta ulica, ovde je na skoro svakoj raskrsnici dozvoljeno polukružno okretanje (čak na nekim raskrsnicama postoje i semafori samo za polukružno okretanje). E tu sad ima neka teorija u koju traku se uključiti posle okretanja. Zbog nepoznavanje iste umalo da zveknem na testu, zaboo sam pogrešnu traku. Uglavnom, sve se dobro završilo, položio sam, obišao nekoliko šaltera u auto školi da završim administraciju i na licu mesta su mi izdali vozačku dozvolu. Sve u svemu, nije veliki problem.

20.10.05

Skijalište u Dubaiju




Jedna od jako aktuelnih stvari trenutno u Dubaiju je skijalište koje se pravi. U okviru Mall of Emirates je napravljena ski staza koja ovih dana treba da bude otvorena. Uspeo sam da se dokopam slika skijališta koje je u izgradnji i fascinirale su me (okačio sam ih u velikoj rezoluciji). Prvi sneg u Dubaiju...

17.10.05

Buddha Bar

Išli smo sinoć u Buddha Bar. Ukratko, prvi takav bar je otvoren u Parizu i doživeo je veliki uspeh. Onda su krenule muzičke kompilacije sa istim imenom, za koje takođe znam da su dosta popularne. Trenutno osim bara u Parizu, znam da postoje još u Bejrutu, Liban i ovde u Dubaiju. Vlasnik firme je povodom otvaranja bara ovde, na pitanje "Otkud da se bar otvara u Dubaiju pre nego u Londonu ili New York-u" odgovorio da Dubai vidi kao trenutno bolje mesto za otvaranje bara (zanimljivo). Uglavnom, celo iskustvo je bilo fenomenalno, ja sam skroz oduševljen. Bar se nalazi u novoj marini, u hotelu Grosvenor. Sređen je u dalekoistočnom stilu, sa ogromnom statuom Bude koja dominira centralnim delom za večeru. Svaki detalj je pažljivo izabran i cela atmosfera, usluga, enterijer, sve je fenomenalno. Definitivno jedno od najboljih mesta gde sam bio do sada. Išli smo samo na piće, tako da ne mogu da sudim o tome kakva je hrana. Cene su pristojne, kao i na drugim dobrim mestima u gradu. Definitivno topla preporuka za sve one koji dolaze u Dubai, ovo mesto ne treba nikako zaobići.

13.10.05

Pojam o vremenu

Jedna od stvari koja se desila mnogim ljudima sa kojima sam razgovarao je to da su skroz izgubili pojam o vremenu. Ovde je sve naopako. Prvo, ultimativno neradni dan je petak. Neki ne rade četvrtkom, neki subotom. Tako da prvo nije jasno definisano kad počinje radna nedelja. Drugo, vreme je toliko toplo da su izrazi "Ići ćemo na plažu kad zahladi", "Kupaćemo se kad dođe zima" i "Kako misliš sad usred leta da ideš na plažu" normalni. Ja s vremena na vreme pogledam u kalendar pa znam koji je datum, ali uopšte nemam osećaj da je oktobar, a daleko od toga da znam koji je dan u nedelji.

Odmiče Ramadan

Već skoro da je prošla druga nedelja Ramazana. Nije tako strašno kako sam očekivao, mada nije ni prijatno. Radno vreme počinje kasnije i završava se ranije, što je više nego pohvalno, ne radi se baš puno. Ali to ima i svojih loših strana. Prvo, preko dana ništa živo ne radi, niti ima ikoga napolju. Radi par kafića, ali u njima nema muzike. Sve u svemu, ubi dosada. Drugo, između 5 i 6 popodne ni u ludilu ne izlaziti na ulicu. Muslimani jurcaju kao nenormalni da stignu kući za Iftar, jedu i piju. Čitam juče u novinama da je strašno povećan broj saobraćajnih nezgoda u to vreme, pa policija apeluje da se vozi oprezno. Kad padne mrak, prođe Iftar, onda se lagano otvara sve živo i život kreće. Ali kreće u smislu da se krka na sve strane, na sreću uz laganu muziku. Noćni klubovi naravno ne rade.

Ono što je meni najzanimljiviji deo svega je šta se dešava u mojoj kancelariji. Evo ekipe:
-Sekretarica filipinka, hrišćanka
-Kolega libanac, hrišćanin
-Kolega musliman, posti i moli se u kancelariji
-Kolega musliman, posti, ali se ne moli
-Kolega musliman, nit posti, nit se moli

I sad je tu gimnastika kako popiti vodu, kafu, popušiti cigaretu i ručati, a pritom ne ugroziti ostale. Daleko od toga da će se oni nešto uvrediti, ali je ipak malo nepristojno sve to raditi pred njima. Tj. mislio sam tako prve nedelje. Onda su druge nedelje počeli da budu opušteniji ovi što poste, a bogami nekad i prekrše post.

11.10.05

Još malo o Ramadanu

Ramadan (ili Ramazan) uveliko traje. Prvo, zanimljivo mi je da budem ovde, pošto je to novo iskustvo za mene. Ali je još komičnija situacija u firmi. Evo ovako stoji stvar, u firmi rade samnom:
-Filipinka, sekretarica koja je hrišćanka, te je ne interesuje mnogo šta se zbiva
-Arapin koji poštuje Ramadan, posti (u njihovoj veri post je da se uopšte ne jede, pije, puši tokom dana), a uz to se čovek i moli. Pošto u zgradi ne postoji mesto predviđeno za molitvu, kako je to obično, čovek se moli u kancelariji
-Arapin koji posti, ali se ne moli
-Arapin koji ne posti niti se moli
-Libanac, hrišćanin

I sad u toj gomili svako ima puno poštovanje prema svima drugima i njihovom izboru i pokušava da ne uznemirava druge, što dovodi do krajnje komičnih situacija. Libanac i ja ručamo zajedno. Izlazim na kafu i da popušim cigaretu sa arapinom koji ne posti. Sa arapinom koji posti ali ne moli se ponekad izađem ispred da popričamo. I stalno pazim kad nešto kažem da drugi ne čuju. Sa druge strane arapi po ceo dan pričaju o hrani i piću, o tome kako oni imaju magični ukus jednom kada padne veče i oni najzad mogu da ih konzumiraju. Jedno totalno novo iskustvo za mene.

U gradu inače nije katastrofalno. Uveče ne rade klubovi, ali rade kafići i restorani. Pravo je uživanje otići u neki arapski restoran oko 9, kada utihnu vrućine. Proradile su terase, u to vreme se uglavnom jede i puši šiša (nargile). Alkohol se naravno, ne služi po arapskim mestima. Kako sam očekivao, dobro je. Mada postaje naporno, nema nešto mnogo izlazaka po celu noć, malo je dosadno.

4.10.05

Ramazan

Danas je prvi dan ramazana. Ramazan (ili ramadan, kako ovde izgovaraju) je najveći muslimanski praznik. Od ljudi koji su dugo ovde sam se naslušao svekojakih stvari kako to izgleda, zato što muslimani poste po ceo dan. Te biće nervozni, te ovo te ono. Na kraju ne primećujem neku veliku razliku osim što iz poštovanja prema njima niko više ne puši ispred zgrade (da, zabranjeno je pušenje unutar zgrada gde radim), već su svi iza. U 2 sata svi idu kući (radi se kraće) pa je u gradu težak krkljanac. Kažu da je najlepši deo ramadana veče, kada su svi napolju i do kasne kasno sede po restoranima sa prijateljima. Taj deo još nisam proverio, večeras imam drugih obaveza...

Kafa

Sliku ove kafe sam prvi put video pre dosta godina, ali mi se to u tom trenutku ucinilo samo kao dobra foto montaža. Prevrnuo sam se od smeha kada sam je video pre neki dan u kancelariji. Što je najgore, kafa uopste nije loša, ako možete da se pomirite sa imenom.

3.10.05

Pomračenje sunca

Danas se iz Dubaija videlo pomračenje sunca. Nisam uspeo na netu da nađem nikakve detalje, osim najave u dnevnim novinama. Verovatno će se uskoro na nekom sajtu i pojaviti neke fotografije. Ali ne mogu da se ne setim pomračenja koje se videlo iz Beograda avgusta 1999. Sećate li se histerije koja ga je pratila? Nikada mi iz sećanja neće biti izbrisana slika Beograda, usred radnog dana, koji je totalno pust. Čudno je vreme bilo. Mada, posle svega što nam se te godine događalo, na neki način i razumljivo.

2.10.05

1000

Ovaj blog je dogurao do 1000og hita, od trenutka kada vodim statistiku o njemu. Hvala svima koji ga čitaju, a ja ću se potruditi da bude još više zanimljivog sadržaja na njemu.

28.9.05

Mudrost

Poslao mi kum danas fenomenalan tekst na koji sam potpuno zaboravio (koji mi je btw. pre nekog vremena poslao Nenad na mail, kaže da me prepoznao):

Kada sam imao 14 godina nadao sam se da ću jednog dana imati devojku.

Sa 16 sam imao devojku, ali nije bilo strasti, pa sam zaključio da mi treba strastvena devojka sa životnim žarom.

Na koledžu sam se zabavljao sa strastvenom devojkom, ali je bila suviše emotivna. Sve je bilo dramatično, bila je kraljica drame, sve vreme je plakala i pretila samoubistvom. Tako da sam zaključio da mi treba stabilna ličnost.

Sa 25 sam našao stabilnu devojku, ali je bila dosadna. Bila je potpuno predvidiva i nikada se nije uzbuđivala nioko čega. Život je postao toliko dosadan, da sam zaključio da mi treba malo uzbudljivija devojka.

Sa 28 sam upoznao uzbudljivu devojku, ali nisam mogao da držim korak sa njom. Jurila je od jedne do druge stvari, nikada se nigde zadržavajući. Radila je lude i iznenadne stvari i činila me jadnim i srećnim u isto vreme. U početku je bila zabavna i vrlo energična, ali nije imala nikakav pravac, tako da sam odlučio da nađem devojku koja ima jasne ciljeve.

Kada sam napunio 31 našao sam pametnu, ambicioznu devojku koja je stajala čvrsto na zemlji i nju sam oženio. Ona je bila toliko ambiciozna da se razvela od mene i uzela mi sve što sam imao.

Sada sam stariji i mudriji i tražim devojku sa velikim sisama.

27.9.05

Sajam i oko sajma

Ovih dana pogiboh na Gitex sajmu. Sajam ko sajam, da ne trošim reči na njega. Ali evo par usputnih zapažanja.

Prvo, oduvek sam smatrao krajnje glupim da ljudi budu brendovani u kompanijske boje. Prvog dana sam otišao krajnje nevoljno na sajam u Red Hat majci. Ajd, prošao prvi dan, ja sav srećan ostavio prljavu majcu i juče otišao na sajam normalno obučen. Pošto su svi drugi imali neko obeležije firme, izmotam ja odnekud crveni šešir. Osećao sam se prilično glupavo prvih 10ak minuta. A onda sam krenuo u šetnju. Wow, oduševljen sam. Ljudi mi se smeše, dobacuju komplimente, devojčice me vuku za rukav, ma totalni haos. Kad se pojavim na štandu prijateljskih kompanija (Oracle, IBM, Bea i sl.) odmah me dočekaju kao rod rođeni. Slikao sam se nebrojeno puta, primetio sam i gomilu reportera kako me slikaju. Gomila cica me je pitala mogu li da im dam šeširić. Moj odgovor je da ne mogu, zato što je to samo za zaposlene firme, ali da mogu da se potrude i da im ga poklonim zadnjeg dana. Pola me je iskuliralo, ali bogami je druga polovina uzela broj telefona od mene. Ne očekujte pikantne detalje ovde :)

Kolegi se desila do jaja stvar na Microsoft štandu. Šeta on tako sa šeširićem, prolazi pored MS štanda i par njihovih likova se skupi i krene da dobacuje. Stane on da popriča sa njima i pita jedan:

-Kako beše vaš zaštitni znak?
-Crveni šešir
-Ma ne to nego ona ptica?
-Pingvin
-So it will never fly (i svi umiru od smeha)
-So it will never crash neither, svi zaneme i pocrvene od besa

Jagnjeće brigade su i ovde aktivne. Ovih nekoliko dana sam išao na najbolje večere u najbolje restorane okolo, o tuđem trošku, naravno. Pala i po koja ponuda za posao, mada nemam nameru da menjam šeširić zasad. A što se tiče restorana, oduševljen sam stvarno. Generalno je ovde usluga relativno loša na mnogo mesta, pošto konobarišu ljudi koji jedva da znaju engleski. E bio sam sa društvom sa francuskog govornog područija te se za večerom pričao francuski i bio sam više nego iznenađen kada me je poslužio konobar sa perfektnim francuskim akcentom. Radoznalosti radi sam ga priupitao par stvari na engleskom, ali i njega govori jako tečno. Svaka čast. Mada, kolko je koštala večera, trebao bi i esperanto da govori kao da je rođen tamo.

Ne mogu da se ne pohvalim da izgledam bolje nego ikad. Nosim farmerice broj 32, a ne pamtim da sam ikada nosio manje od 34, sa izletima do 36. To kažem zato što sam na sajmu video dosta poznanika koji me dugo nisu videli i svi su mi rekli da odlično izgledam. Kad muškarac to kaže muškarcu, onda je to stvarno kompliment (for the record, od žena sam već navikao na takve komplimente).

Štampali su mi tekst u biltenu Mense, onaj što je objavljen ovde. Hvala na ukazanom poverenju, a mailovi pljušte ceo dan.

Šetam ja tako okolo i naletim na jednog člana Mense (mnogo duga priča kako znam da je član, da ne davim sad). Uglavnom, upoznam se ja sa njim i super se ispričamo. Klasičan arapin, nosi dišdaš, ali mnogo cool matorac. Ima bar 5 banki. I tako, izdogovaram se ja sa njim da se vidimo opet na kafi ovih dana i vratim se ja nazad na svoj štand. Usput se pohvalim da sam upoznao lika iz te i te firme. Kažu kolege "Super, a koja mu je pozicija". Pa reko "CEO" i tu svi zaneme. I kaže jedan od kolega "Znaš ti da mi ko zna koliko pokušavamo da upostavimo saradnju sa njima, oni su najjača hosting kompanija u Dubaiju, hostuju pola vladinih servisa". Zgodno, dobra veza :)

26.9.05

Stigao je sajam

Počeo je Gitex. Gitex je najveći ICT sajam na srednjem istoku. Impresioniran sam izlagačima (sva bitna imena su tu), a i organizacijom. Mi smo naravni prisutni ovde, pa sam po ceo dan tu. Prvom dobrom prilikom napisaću jedan lep izveštaj odavde...

24.9.05

WiFi u Dubaiju

Jedna od zgodnih stvari je to što na sve strane ima bežičnog Interneta, tako da lepo sa laptopom pod miškom možete na kaficu i razgovor sa porodicom i prijateljima (preko Skype-a, naravno). Doduše malo će vas čudno gledati što ne razgovarate mobilnim telefonom već se dernjate u laptop, al i to prođe. Elem, problem tog WiFi-ja na sve strane je sledeći: Ovde postoji jedan Internet provajder, Etisalat, i na skoro svim mestima (Starbucks, Coffe Bean & Tea Leaf i sl.) se moraju koristiti njihovi AP. Što i nije problem, ali treba ih platiti. E pošto ovde Etisalat ima monopol, ne trudi se mnogo da bude baš uslužan kupcima, tako da su mesta gde se mogu kupiti pretplatne kartice za Internet obično daleko od samog kafea. U kafeu ih naravno nema, što je krajnje glupavo. Da bih izbegao nerviranje oko nabavke kartica uspeo sam da pronađem 3 kafea gde se u samom kafeu, uz porudžbinu dobija i trošenje neta. Pa ako neko ima slični problem to su sledeća mesta:

Kafe Lipton T-Junction u Emirates Towers
kafei French Connection, Sheikh Zayed Road i Kuwait street, Mankhool Area, Bur Dubai

Lista nije prevelika, ako budem našao još neki, dopisaću. U Internet i Media City-u free AP-a ima na sve strane, ali tamo radim, te se trudim da ne provodim i slobodno vreme tu.

19.9.05

Arapi i kako je raditi sa njima

Moj prvi ozbiljniji projekat lepo napreduje i jako sam ponosan na njega. O tehničkim detaljima ću nekom drugom prilikom, jako su zanimljivi (u pitanju je poprilično komplikovan klaster koji koristi gomilu interesantnih stvari tipa Red Hat GFS i sl.). Ali ono što je mnogo interesantnije je kako izgleda moj radni dan kod klijenta. Klijent je jedno ministarstvo vlade Dubaija i svaki dan provodim kod njih. To izgleda otprilike ovako: tamo stignem oko 8:30 ujutro. Naravno, pre toga sam doručkovao. Dođem, kažem svima "Dobro jutro", spremim sebi kafu i krenem da radim. Ne prođe ni sat vremena, tek neko zove "Dusan, come and have some snacks". IT department je jedan odeljak ministarstva gde radi nekih 15ak ljudi i to je manje više jedna velika kancelarija sa strogo kontrolisanim pristupom. Upadnem ja tu, a svi krkaju, na sve strane gomile hrane. Hrana se naravno naručuje na račun ministarstva. Obično su za doručak neka peciva, dobra, i u velikim količinama. Pošto sam već doručkovao, obično preskočim "snacks" ili uzmem malo da ih ne bih uvredio. Ne prođe ni 2 sata, a već neko pita "Dusan, did you had your lunch? Want to eat with us?". I opet odu da krkaju. Još je bolje kada radimo neradnim danima. Dođem ja ujutro i još par momaka samnom i oni odmah usput kupe gomile hrane i sokova. Ovaj put to nisu peciva već neka spremljena arapska hrana koju i za ručak teško varim koliko je masna i jaka. Nema šanse da ih odbijem, "You must eat, you cannot work hungry. You will make a mistake". Nakrkamo se za doručak, krenemo da radimo i arapi se odmah izgube. Samnom ostave nekog indijca koji svako malo dolazi i pita me kad ću da završim, ide se čoveku kući. Kad ogladnimo, on iz fijoke izvadi menije svih restorana u okolini i kaže da biram šta ću. Naravno, račun otvoren svuda. Opet se nakrkamo i ajd, teraj dalje. Ah, da, zaboravio sam da kažem da je radno vreme 6 sati, ili ga bar ja tako kapiram, jer već oko 2 nema žive duše okolo. Živela državna služba, uvek i svuda je ista. Da ne grešim dušu, za razliku od nas, svi ljudi sa kojima ja sarađujem su krajnje produktivni i stvarno rade, ne zabušavaju.

Beskrajna zabava sa računarima

Nikad dosadno sa njima. Sinoć sam proveo celo veče igrajući se sa prepoznavanjem govora na Mac OS X-u. Nažalost, ne radi kada je bučna prostorija, tako da ništa od neke svakodnevne upotrebe, pošto ne gasim muziku. Ali mi je bilo krajnje interesantno da se izigram sa tim alatom. Moram da priznam da sam oduševljen kako je sve jednostavno. Treba napraviti skript koji nešto radi, krstiti ga imenom kako komanda treba da zvuči i snimiti ga u direktorijum za izgovarane komande. To je to, plain and simple. Ima i dosta predefinisanih komandi, a jedna od interesantnijih stvari je šah koji može da se igra izgovaranjem poteza (za šta je doduše potrebno znati kako se zovu figure na engleskom). Anyway, napravio sam par novih komandi tipa "Play music", "Stop music" i slično a onda sam krenuo da lupam gluposti i da vidim kako se softver ponaša. Prevrnuo sam se kada je moje izgovoreno "Fuck you" (a šta će Srbin nego da psuje) prepoznao kao "Action".

13.9.05

Burj Al Arab




Sinoć smo najzad posetili Burj Al Arab. Sumnjam da ima nekoga ko nije čuo za njega. Burj Al Arab (ili arapski toranj) je jedan od ponosa Dubaija, definitivno njegov zaštitni znak. Svojevremeno je bio poznat kao najskuplji hotel na svetu, što više nije, ali i dalje spada u grupu najskupljih i najboljih hotela.

Ući u hotel nije nimalo jednostavno. Trebalo je rezervisati mesto u SkyView baru i biti na listi gostiju. Ne, nismo platili nikakvu ulaznicu od 50$, što mnogi spominju. Na vratima smo sačekali dobrih 10 minuta, dok nisu proverili naše rezervacije. Ne čeka se uvek toliko, ali su imali problema da se snađu sa mojim imenom i prezimenom.

Na ulazu u hotel su nas sačekali vratari koji su uredno preuzeli naš auto. Parking se ne plaća. Hol je relativno mali, očekivao sam da je veći. Na ulazu kao znak dobrodošlice hostese čekaju sa kafom i urmama u rukama (što me je odmah podsetilo na pogaču, so i ljuti rakiju). Sa leve i desne strane su pokretna stepeništa pored kojih su prelepi akvarijumi sa tropskim ribicama. Ona vode sprat gore, i voze pored fontane koja je u sredini, sprat gore gde je nivo sa prodavnicama i restoranima. Odatle dalje je pristup strogo kontrolisan. Devojka koja radi u hotelu kaže da postoje mesta u hotelu koja ona nije ni videla, jednostavno je pristup zabranjen i osoblju. Moja želja je bila da izađem na heliodrom (onaj čuveni na vrhu, gde su skor Agasi i ne znam ko još igrali promo turnir), ali mi je objasnila da je to nemoguće jer je potrebna gomila dozvola.



Tako da smo se odatle uputili u SkyView bar. Na samom vrhu hotela, to je onaj deo koji upadljivo viri sa obe strane, izgleda zaobljeno i ima kompletno stakleni zid. To je inače jedno od retkih mesta gde je turistima dozvoljen ulaz. I za divno čudo, dozvoljeno je fotografisanje.






O usluzi i takvim stvarima ne bih trošio reči, stvarno su dostojne jednog takvog hotela. Evo malo slika enterijera. Pogled je fenomenalan, Dubai se vidi kao na dlanu, a fenomenalno se vidi i jedna od palmi koje grade. Bar se nalazi formalno na 27. spratu. Ali pošto je svaki sprat u stvar 2, pošto su svi apartmani u hotelu dupleks, to je ekvivalent pedeset i nekog sprata, pretpostavljam. Prijatno smo bili iznenađeni cenama. Cena jednog pića je 40-80 AED (grubo prevedeno u "naše pare" oko 10-20 EUR) što i nije katastrofa u poređenju sa cenom prenoćišta. Stvar koja ne promiče pažnji je da u svim toaletima koriste Hermes kozmetiku i svuda stoje na raspolaganju parfemi, dezodoransi i kreme za ruke. U baru je bila fenomenalna muzika (bar za moj ukus). Bila je to uglavnom longue muzika, ali je bilo i Enigme, Mike Oldfield-a i sličnih stvari. Gosti u baru su uglavnom turisti koji se šetkaju okoli i slikaju. Ono što je zanimljivo fotografisanje je dozvoljeno, ali ne i snimanje video kamerom. Tako da smo video snimke ostavili za kasnije, kada smo se šetali jednim od apartmana.




Imali smo i priliku da se prošetamo kroz jedan apartman. Kako su nam objasnili, svi su uređivani u istom stilu, razlika je samo u veličini. Mi smo bili u najmanjem, veličine 180 kvm. Najbolje je proveriti cene na zvaničnom WWW sajtu hotela ako vas interesuju. Sobe izgledaju fenomenalno, svaka ima biznis centar, bar, kupatilo za goste i ostavu na donjem nivou, a spavaću sobu na gornjem. Zavirili smo u frižder, ništa ekstra, klasična kombinacija pića. Zavirili smo i u jelovnik za sobnu uslugu, takođe prijatno iznenađenje. Ne mogu da kažem da je jeftino, ali sam očekivao mnogo više cene.

Generalno, na slikama hotel izgleda jako šareno, čak su ga mnogi okarakterisali kao kič. Daleko je od toga. Definitivno je to pravi reprezent arapskog bogatog sveta.

Kada smo završili posetu apartmanu, vratili smo se nazad u bar na još jedno piće. Pala je noć i kao da se sve okrenulo. Maksimalno je iskorišćena razlika u svetlima, tako da sada bar ima totalno drugačiju atmosferu nego po danu. Inače smo stigli oko 18h i imali priliku da gledamo zalazak sunca iz bara, definitivno nezaboravno iskustvo.

Nazad kući. Opet u panoramski lift koji gleda ka palmi i služi samo da se dođe do bara. Nažalost, pošto je pala noć, ništa nismo videli, pa nismo ni slikali. Dok smo ispred hotela čekali da nam dovezu auto iz garaže postalo mi je jasno zašto su samo najbolji automobili parkirani na takvim mestima. Jednostavno ih samo osoblje tu parkira, valjda da bi lepo sve izgledalo. Tako da smo se nagledali Rolsova, Ferarija, Poršea i sličnih čuda.

Bottom line je da sam impresioniran i oduševljen. Mesto treba videti definitivno.

10.9.05

Interesuje li vas ko i odakle čita vaš blog ?

Mene je interesovalo. Blogger sajtu koji koristim ima lepu listu besplatnih WWW brojača koja se može naći ovde. Ja sam izabrao Statcounter metodom slučajnog izbora. Moram da priznam da sam jako prijatno iznenađen posetom.

Život u inostranstvu

Kada živite u inostranstvu, pitanje koje najčešće dobijate od poznanika i prijatelja kući je “Pa kako je tamo?”. A evo i mojih odgovora, nevezanih za mesto gde trenutno živim.

Srećom nikada loše nisam živeo, te me nije muka naterala da odem u pečalbu. Najviše je to, čini mi se, bila radoznalost. Ali ću ipak kao prvu lepu stvar života u inostranstvu navesti materjalnu stranu. Da se razumemo, nisam se ja strašno obogatio, niti imam neki veliki biznis. Ja sebe smatram pristojno plaćenim Red Hat konsultantom. Ali moram da priznam da je lep osećaj biti lepo plaćen za posao kojim se bavim i koji volim. Do moje pozicije nije bilo jednostavno doći, trebalo je pozavršavati škole, dobiti sertifikate, pročitati mnogo knjiga i puno raditi. Fenomenalno je najzad od toga videti neku vajdu, videti da to vreme ne samo da nije bilo protraćeno, već je bilo krajnje kvalitetno provedeno. Na našu veliku žalost to je ono čega u našoj zemlji nema. Poražavajuće je to što na sve strane imamo nezaposlene inžinjere, lekare, profesore, ekonomiste... I što ih niko ne ceni. Ali odmah ću povući crtu. Jeste lepo imati novac, ali ne mislim da me čini boljom niti srećnijom osobom. Jedino mi je to donelo neke materjalne vrednosti koje mi trenutno prijaju.

Prelepo je putovati, ali da bi ste stvarno upoznali drugu kulturu i zemlju, tu neko vreme treba živeti. Naučiti po koju reč lokalnog jezika, upoznati ljude, jesti njihovu hranu i piti njihova pića. Jednostavno živeti na jedan drugi način. Neverovatno je koliko je svet pun razlika. Nažalost, zbog tih razlika i nerazumavanja često dolazi i do ratova, a još češće do svih drugih konflikata. Sa druge strane, ako želite da nađete lepotu u svemu tome, uvek ćete je naći. Upoznaćete Engleze i videti da nisu baš tako hladni kako smo misli. Upoznaćete Arape i videti da nisu baš svi zli teroristi. Upoznaćete Indijce i Kineze i biće vam jasno zašto ih ima na sve strane po svetu. Postaće vam jasno zašto su Amerikanci debeli. Ješćete sve moguće vrste hrane i naučićete da je teryjaki iz Japana, a ne iz Indije kako sam ja dugo mislio. Postaćete pravi kosmopolita, ukratko.

Jezik. Naučićete jezik. Kako vreme prolazi, sve više shvatam onu našu “Vrediš onoliko koliko jezika znaš”. Naučili i usavršili makar samo i engleski, i to je dovoljno. Ali prava je šteta provesti neko vreme u inostranstvu i ne naučiti lokalni jezik. Moja najveća greška, zbog koje mi je jako žao sada, je bila što za svoje 2 godine na Kipru nisam naučio grčki. No dobro, sve se da ispraviti.

Svet je jako mali, a to će vam tek ovako postati jasno. Prvo, komunikacije su razvijene toliko da ćete sa ljudima koji su vam bitni ostati u kontaktu kao da ste i dalje u komšiluku. E-mail, instant poruke, Skype (ili bilo koji drugi alat za razgovor preko Interneta) će vam dozvoliti da komunicirate sa ljudima i kući i širom sveta bez ikakvih problema. A drugo, bićete fascinirani kako je jednostavno videti se sa svim tim ljudima. Cene avio karata su toliko pristupačne, da je najmanji problem sesti u avion i otići kući ili prijateljima u posetu.

Naučićete kako funkcioniše jedna razvijena zemlja. Valjda i mi (mislim na Srbiju) težimo tome da jednom budemo ekonomski razvijena zemlja, te će jedno takvo znanje biti od ogromne vrednosti kada se budete vratili kući. Da, nameravam da se vratim kući u Srbiju, jer je to jedini dom koji imam i jedino mesto gde se osećam “kao kod kuće”, ali o tom potom. Radićete u jednom sistemu razvijene ekonomije i naučiti koje se vrednosti cene. To znanje učiniće vas kvalitetnim i poželjnim radnikom na bilo kojem mestu na planeti, pa čak i u Srbiji, ma koliko to neverovatno zvučalo. Između Kipra i Dubaija gde sam sada, bio sam u Srbiji i na licu mesta ovu tvrdnju proverio.

A ima li loših strana ? Naravno da ih ima, svaka medalja ima dve strane. Ali su mi ove lepe trenutno mnogo bliže, te one loše ne bih ni spominjao, ne smetaju mi uopšte.

Viza za Dubai

Dosta ljudi me je pitalo kako se dobija viza za ovde, pa ću ponoviti taj deo.

Za UAE se relativno jednostavno dobija viza. Jedan način je da onaj koga posećujete ovde dobije vizu za vas. To je procedura koja traje par dana i košta oko 70 EUR. Drugi način je da dođete kompanijom Emirates, pa oni kao uslugu nude dobijanje vize i to nešto naplaćuju. Do ovde iz Beograda leti direktno JAT, ali zbog cene karte vredi proveriti i Emirates, Al Italia, Austrian i Aeroflot. Letovi umeju da budu prebukirani, naročito JAT, pa se za kartu treba raspitati unapred.

U slučaju da dolazite turistički preko agencije, vizu će naravno urediti agencija.

Postoje dve vrste viza. Jedna je turistička, izdaje se na mesec dana i nikako se ne može produžiti. Ako dolazite na odmor, to je vaš izbor. Ako dolazite da tražite posao, onda ćete verovatno ostati malo duže od mesec dana, tako da onda treba juriti visitor vizu. Njeno izdavanje košta malo više, ali traje 2 meseca i može se produžiti još mesec dana.

Link sa naslova vodi ka zvaničnom sajtu vlade Dubaija koji objašnjava detalje oko viza.

8.9.05

Zvanični demanti

Dobio sam kritiku od Saleta za prethodni post, pa moram da objavim i zvanični demant. Nije mu se najviše svideo Tiemann već, kako on kaže, hipik. U pitanju je Richard Stallman.

Zanimljiv susret

Juče sam imao čast da upoznam Michael Tiemann-a (i još malo o njemu ovde). Tj. ne mogu da kažem baš da smo se upoznali, čovek je došao kod nas u kancelariju, upoznao se sa svima, 10ak minuta kucao mailove i otišao. U svakom slučaju bilo mi je krajnje interesantno da sretnem uživo jedno tako veliko ime open source sveta. A kod mene u firmi je bio zato što je u toku jedan veliki posao, pa ja on predstavljao Red Hat. Trebalo bi da uskoro dođe ponovo i planirano je da tada provedemo malo više vremena sa njim.

Anyway, čovek je samo povrdio priču o ljudima iz Red Hat-a koju sam čuo. Naime, bije ih glas da su jako produktivni i da svaki slobodni sekund rade. Tako i on, došao je sa svojim laptopom (ako vas interesuje, ako sam dobro primetio, ima istu mašinu kao ja, IBM T serije) i posle formalnog upoznavanja sa ljudima u firmi i par kurtoaznih rečenica odmah seo za radni sto, otvorio laptop i počeo da radi.

Btw. sa Saletom sam neki dan gledao film Revolution OS (inače jako dobar dokumentarac o open source-u, toplo preporučujem). Sale je arhitekta i ne zna baš mnogo o svemu. Pošto ga je interesovalo šta je to Linux i open source uopšte, odgledali smo film zajedno. E pa, Tiemann mu se od svih likova u filmu najviše dopao, kao najnormalniji :)

6.9.05

Savet

Naleteo sam pre neki dan na jako zanimljiv tekst (više detalja, kao i original, pročitajte ovde), pa sam sporta radi pokušao da ga prevedem. Evo prevoda:

Dame i gospodo,

Ako mogu da vam dam jedan savet za budućnost, to će biti krema za sunčanje. Dugoročna korist od krema za sunčanje je naučno dokaznana, iako ostatak mog saveta nije ukorenjen ninačemu drugom, do mome iskustvu.

Uživajte u snazi i lepoti mladosti; ali opet; nećete razumeti snagu i lepotu mladosti dok oni ne izblede. Ali verujte mi, za 20 godina gledaćete vaše fotografije, sećati se i govoriti kako je toliko mogućnosti tek sada pred vama i kako ste divno izgledali... Niste tako debeli kako mislite.

Ne brinite se za budućnost, ili brinite, ali znajte da je briga efikasna isto koliko i da jednačinu pokušavate da rešite žvaćući žvaku. Pravi problemi u vašem životu su u stvari stvari koje vam uopšte ne padaju na pamet, stvari koje uopšte ne očekujete u 4 sata popodne jednog lenjog utorka.

Svakoga dana uradite po jednu stvar koja vas plaši.

Pevajte.

Imajte obzira prema ljudskim srcima, nemojte imati nikakvog posla sa ljudima koji nemaju obzira prema vašem.

Koristite konac za zube.

Ne trošite vreme na ljubomoru, nekada ste ispred, nekada iza. Ali trka je duga i na kraju, sami ste sa sobom.

Pamtite komplimente koje dobijate, zaboravljajte uvrede. Ako uspete sa ovime, javite mi kako.

Sačuvajte stara ljubavna pisma, pobacajte stare izvode iz banke.

Protežite se.

Nemojte se osećati loše ako ne znate šta da uradite sa svojim životom. Najinteresantniji ljudi koje znam sa 22 nisu znali šta će sa sobom, neki jako interesantni 40-ogodišnjaci koje znam i dalje ne znaju.

Uzimajte puno kalcijuma.

Budite pažljivi prema svojim kolenima, nedostajaće vam kada se pohabaju.

Možda ćete se oženiti ili udati, možda ne, možda ćete imati decu, možda ne, možda ćete se razvesti u 40, možda ćete slaviti zlatnu svadbu. Šta god da uradite ne budite previše zadovoljni sobom niti previše samokritični, vaše šanse su 50/50 kao i svačije.

Uživajte u vašem telu, koristite ga na svaki mogući način. Ne plašite ga se i šta god drugi ljudi mislili o njemu, to je najbolji instrument koji ćete ikada imati.

Igrajte, čak i ako to radite samo u svojoj dnevnoj sobi.

Pratite putokaze, čak i ako ih ne poslušate.

NE čitajte magazine o lepoti, samo ćete se osećati ružnima.

Upoznajte dobro roditelje. Nikada ne znate kada će zauvek otići.

Budite dobri sa svojom decom, oni su najbolja veza sa vašom prošlošću i najverovatnije ljudi sa kojima ćete biti vezani u budućnosti.

Razumite da prijatelji dolaze i odlaze, ali se treba držati nekoliko najboljih. Potrudite se da vam razdaljine i stil života ne predstavljaju problem, što ste stariji više će vam trebati ljudi koje ste poznavali kad ste bili mladi.

Živite u New York-u jednom, ali se odselite pre nego vas suviše očvrsne. Živite u Severnoj Karolini jednom, ali se odselite pre nego vas suviše omekša.

Putujte.

Prihvatite neke istine, cene će rasti, političari će se švalerisati, ostarićete i kada se to desi fantaziraćete da su nekada cene bile razumne, političari bili pristojni i da su deca poštovala starije.

Poštujte starije.

Ne očekujte da vas iko podržava. Možda imate crni fond, možda imate bogatu ženu, ali nikada ne znate da li ćete možda ostati bez toga.

Ne trošite mnogo vremena na kosu, ili će kada imate 40 izgledati kao da imate 85.

Pažljivo birajte čije ćete savete prihvatati, ali, budite pažljivi sa onima koji vam savete daju. Davanje saveta je oblik nostalgije gde se prošlost vadi iz zaborava, čisti od patine, prepravlja i preuređuje i onda izlaže na način mnogo vredniji nego što zaslužuje.

Ali verujte mi oko kreme za sunčanje.

Slike, drugi deo



Slike, prvi deo



5.9.05

Troškovi života u Dubaiju

Troškovi života u Dubaiju

Još nisam krenuo da živim ovde u pravom smislu te reči. Tek sam ovih dana iznajmio stan i počeo da kupujem nameštaj. Ali evo cena koje sam do sada uspeo da vidim. One će posebno biti interesantne ljudima koji planiraju da dolaze ovde i traže posao. Sve cene su u dirhamima, trenutnu kursnu listu nađite negde na Internetu. Cene su u formatu
najniža-najviša (koliko se obično na to potroši) i odnose se na jednu osobu.

Hrana:
Doručak: 2-50 (5-10)
Ručak i večera: 15-300 (25-50)
Voda 0.5l: 0.5-1
Voda 1.5l: 1.5
Vožnja taksijem: 8-50 (12-20)
Gradski prevoz nisam probao

Smeštaj u hotelu na mesečnom nivou oko 5500, uključuje doručak i ručak. Imajte na umu da je ovo smeštaj u hotelima koji su OK za život, tj. smeštaj dok se ne nađe posao ili stan, ali ništa fancy. U boljim hotelima je teško proći sa manje od 100 US$ za noć.

Stanarine su vrtoglavo porasle. Za dva meseca koliko sam ja ovde se osetio taj porast cene stanova. Jednosoban (znači jedna spavaća soba, plus ostatak stana, to se valjda u našoj socijalističkoj nomenklaturu zove dvosoban jer broje i dnevnu sobu) košta od 40 000 AED nagore. Pristojan stan po mojim kriterijumima košta od 45 000 nagore. To je cena prilično daleko od centra. Stan u nekom boljem delu grada u zgradi sa svim pratećim sadržajima (bazen, teretana, sauna i sl) košta oko 60 000 AED. Cena je izražena na godišnjem nivou. Prilikom iznajmljivanja stana ostavljaju se čekovi za godišnju kiriju i to su obično dva ili tri čeka. Uz to ide trošak od 5% provizije agenciji (osim ako nemate dovoljno vremena pa stan tražite sami. što je u principu moguće ali oduzima mnogo vremena jer treba obilaziti kvartove i u svakoj zgradi pitati) i depozit od nekoliko hiljada dirhama, koji se vraća na kraju. Tako da je za iznajmljivanje stana od 60 000 AED u startu potrebno imati 30 000 za kiriju, 3000 depozit i 3000 za proviziju što izađe na 36000. I potrebno je izdati ček na 30000 za drugu polovinu godine datiran 6 meseci unapred. 36000 je jako mnogo novca i toga su i firme ovde svesne. Tako da mnogo firmi ili već imaju smeštaj za svoje radnike (iznajmljen ili u vlasništvu) ili pomažu zaposlenima pozajmljujući im novac za plaćanje ovih troškova. Stanovi se ovde uglavnom izdaju polunamešteni, što znači da postoji kuhinja, ugradni plakari i bela tehnika. Ostatak treba kupiti. Za detalje oko cene nameštaja najbolje je otići na sajt Ikea-e (www.ikeadubai.com) i tu pogledati katalog koji ima i cene. Naravno, Ikea je jedna od najjeftinijih, pa je i kvalitet adekvatan tome. Doduše, nije nekvalitetna, potrajaće nekoliko godina. Za bolji nameštaj je potrebno odvojiti više novca.

Etisalat je njihov mobilni operater, tako da za troškove telefoniranja treba proveriti njihov WWW sajt. Nisam ga gledao, ali znam da pre-paid kartica za mobilni telefon košta 165 dirhama i uključuje samo 10 dirhama kredita. Dopune se prodaju za 30 dirhama.

Wireless Interneta ima na sve strane, ali nažalost više nije besplatan nigde koliko ja znam. Pre par meseci kada sam došao bio je besplatan što mi se fenomenalno uklopilo. Po celo jutro sam sedeo po kafićima, obilazio oglase, tražio posao i komunicirao sa prijateljima. Lepo je što je Internet svuda brz, pa Skype radi bez problema. Pretpostavljam da i drugi VoIP protokoli dobro rade, ali ih nisam koristio.

U slučaju da vam u stanarinu nisu uključeni struja i voda, treba ih platiti naknadno (što je i logično). Nemam pojma koje su cene po KWh, odnosno kubnom metru, ali znam da ljudi sa kojima se družim plaćaju DEWA-u oko 300 do 600 dirhama. DEWA je skraćenica za Dubai Electricity and Water Authority, preko njih se plaćaju računi, te je to u lokalnom žargonu poznato samo kao DEWA.

25.8.05

Heftalice

Stvar koju ne možete da primetite u Dubaiju, naročito prilikom sređivanja administrativnih stvari (viza, vozačka dozvola i sl.) su heftalice. Iz nekog razloga ovde sve priheftavaju za sve. Pasoš mi je sav u fronclama jer su barem 10 puta priheftali kojekakve papire za njega. Bio sam začuđen kad sam video da sliku zalepe lepkom za formular i onda je za svaki slučaj priheftaju. OK, i to sam svario nekako. Ali jutros su me oborili sa nogu. Plaćao sam u restoranu neki sitan račun prilično krupnom novčanicom. Konobarica je bez problema donela nazad gomilu love priheftanu za račun. Bio sam šokiran, al valjda im je to deo kulture.

23.8.05

Laptop, preporuka

Doselio sam se u Dubai uglavnom sa rukama u džepovima, što će reći i bez računara. Tako da mi je prva stavka na listi bila da kupim novi laptop. S obzirom da na poslu imam IBM T42 (koji je btw. priča za sebe, odlična mašina, sa sve ugrađenim čitačem za otisak prsta, koji nažalost ne radi pod Linux-om) koji mi je malo glomazan za secanje okolo, odlučio sam se za manju varijatnu. Posle dugog razmišljanja odluka je pala na Apple PowerBook G4 od 12". Zašto baš na njega ? U suštini mi je trebao računar sa koga mogu da čitam mail, komuniciram sa ljudima (Skype, ICQ i slično), slušam muziku, čukam tekstove i gledam filmove. Najklasičnija desktop upotreba, te je bilo koja mašina sa bilo kojim operativnim sistemom mogla lepo da završi posao. Linux na desktopu koristim od 1999. godine, Windoze ne dolaze u obzir, Solaris mi je malo preglomazan, te sam se odlučio za Apple i OS X. Prva stvar koja me je oduševila je sam hardver. Izgleda fenomenalno. Ništa novo, doduše, davno su se ove mašine pojavile na tržištu i pokupile sve moguće nagrade za industrijski dizajn. Ali i dalje lepo izgledaju i meni se sviđaju. Ali stvar koja me je stvarno oduševila je OS X. Operativni sistem je tačno ono što jedan desktop operativni sistem treba da bude. Za početak radi sjajno. Drugo izgleda fenomenalno. A treće, mada možda i najbitnije, u suštini je to dobro ušminkani Unix. Core operativnog sistema je BSD kernel koji je open source. Tako da sam vrlo brzo našao terminal, shell i sve one alate na koje sam dosta davno navikao. Odmah sam se osetio kao kod kuće. Ovo nije ništa novo takođe. Novine koje je donela najnovija verzija OS Xa (koja se zove po nekoj divljoj mački, al pošto se sve tako zovu ne sećam se tačno dal je panter, tigar ili nešto treće). Anyway macan ima dve fenomenalne stvari. Jedna je Spotlight, alat za pretraživanje destkop-a koji radi odlično. Na Linux-u je ekvivalent Beagle, a na windozama Google Desktop i još neki, ali me je uvek mrzelo da ih instaliram. Sad kad je alat već tu probao sam ga i stvarno je koristan. Druga lepa stvar je Dashboard. To je, da tako kažem, radna površina povrh desktopa. Na pritisak F12 (default setovanje koje se može promeniti) preko desktopa se pojavljuje još jedan sloj na kome su poređani kojekakvi alati tipa sat, beleške, konvertor mera i još 300 čuda. Sve u svemu gomila alata koji vam stalno trebaju, često ih koristite, ali ne toliko često da treba da budu na desktopu i odvlače pažnju. Odlična ideja, odlično radi. Tako da je celokupan utisak odličan. Sve radi smooth. Tako da ne treba mnogo razmišljati ako vam treba mašinica za ovakve poslove. Ruku na srce, poprilično je skup, tako da za jeftiniju varijantu treba zamotriti iBook opciju.

22.8.05

Tekst o Dubaiju

Napisao sam tekst o Dubaiju za bilten Mense (bar se nadam da će se tamo pojaviti :)) pa evo integralne verzije ;)


Dubai

Živim u Dubaiju skoro dva meseca. Ovo su moji sumirani utisci.

Gde je to uopšte ?

Dubai je jedan od 7 emirata u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Nalazi se na Saudijskom poluostrvu i izlazi delom na persijski zaliv, a delom na indijski okean. Ujedinjeni Arapski Emirati su se ujedinili 70ih godina. Istorija Dubaija je kratka i jednostavna, nema je. Dubai je ribarsko naselje nastalo na malom morskom zalivu (Creek u ovdašnjem žargonu) i 30ih je bio seoce sa kućama od trske. Živelo se od ribolova i vađenja školjki, glavna zanimacija su bili trke kamila i sokolarenje. Onda su 60ih otkrili naftu i tu kreće vrtoglavi razvoj. Sve zemlje u regionu su bogate naftom i bogate, ali je Dubai specifičan po tome što je najotvoreniji od svih. Tadašnji šeik Zaid koji je na pustinji podigao Dubai je bio čovek otvorenih shvatanja, te je još tada počela da se neguje tolerancija ka strancima i drugim verama, otvorenost, gostoprimljivost. Manje više svi ovde govore engleski jezik tako da se ja za ova dva meseca ovde kao stranac ni u jednom trenutku nisam osećao loše, ugroženo niti išta slično. Što je valjda i logično pošto je samo nekih 20% stanovništva odavde, svi ostali su stranci. Ima dosta Evropljana, ali i svih ostalih. Po zvaničnim statistikama preko 200 različitih nacija živi ovde.

Kako doći ovde?

Za UAE se relativno jednostavno dobija viza. Jedan način je da onaj koga posećujete ovde dobije vizu za vas. To je procedura koja traje par dana i košta oko 70 EUR. Drugi način je da dođete kompanijom Emirates, pa oni kao uslugu nude dobijanje vize i to nešto naplaćuju. Do ovde iz Beograda leti direktno JAT, ali zbog cene karte vredi proveriti i Emirates, Al Italia, Austrian i Aeroflot. Letovi umeju da budu prebukirani, naročito JAT, pa se za kartu treba raspitati unapred.

Postoje dve vrste viza. Jedna je turistička, izdaje se na mesec dana i nikako se ne može produžiti. Ako dolazite na odmor, to je vaš izbor. Ako dolazite da tražite posao, onda ćete verovatno ostati malo duže od mesec dana, tako da onda treba juriti visitor vizu. Njeno izdavanje košta malo više, ali traje 2 meseca i može se produžiti još mesec dana.

Kako ostati ovde

To je pitanje koje verovatno zanima mnogo ljudi. Ja sam imao malo sreće, ali i dobrih referenci, pa sam uspeo relativno brzo da nađem posao, za oko 3 nedelje. Znam da obično ljudima treba do 3 meseca da nađu posao. Zavisi najviše od profesije, prethodnog iskustva i referenci. Ja se bavim računarima tako da sam primetio da je IT tržište generalno u blagom zaostatku za svetom u smislu tehnologija koje se koriste. Ali posla definitivno u branši ima. Što se drugih profesija tiče, znam da su zastupljeni građevinci, arhitekte, mašinci, elektro inžinjeri i električari, stjuardese (koje se doduše regrutuju u Beogradu), konobari, prodavci. Što se tiče drugih profesija ne znam kako stvar stoji, ali s obzirom da je zemlja u žestokoj ekspanziji i da je lokalne radne snage jako malo (a oni se i ne trude da rade mnogo, dobro žive i ovako) pretpostavljam da mesta ima za svakoga ko to želi. Takođe, uslovi rada su jako pristojni. Prvo jako su rasisti, tako da će vas zato što ste Evropljanin tretirati kao građanina prvog reda. Nije da se žalim, meni ne fali ništa, ali ne volim takvu klasifikaciju ljudi. Čak u oglase za posao vrlo često stavljaju nešto tipa “European education preffered” što znači da traže evropljane. Radni zakon podrazumeva najmanje 22 radna dana godišnjeg odmora, plaćenu kartu kući jednom godišnje, otpremninu iz firme u iznosu od jedne plate za svaku godinu provedenu na poslu, kartu za povratak kući po isteku ugovora. Takođe se sa radnom dozvolom dobija i osnovno zdravstveno osiguranje. Ono što je nezgodno je što dosta firmi ima 6 dana radnu nedelju. Petak je ultimativno neradni dan i dan molitve. Neki ne rade četvrtkom, neki subotom, a neki bogami rade. Ja sam imao sreću da nađem firmu sa petodnevnom radnom nedeljom tako da na to treba obratiti pažnju. Ima mnogo indijaca, pakistanaca, filipinaca i slične jeftine radne snage. Tako da poslovi za koje nije potrebna neka velika kvalifikacija nisu mnogo plaćeni. Tako da ja preporučujem samo ljudima koji imaju visoko obrazovanje ili dobro radno iskustvo da dolaze ovde.

Vredi li ostati ovde

Kratak odgovor je da, dug odgovor je ne. Evo i zašto. Posla ima, a ima i novca. Može se lepo živeti, bogami i nešto zaraditi i uštedeti. Standard je jako visok i stvarno se može živeti lepo. Grad nudi dosta u smislu kupovine, izlazaka i sličnih stvari. Da se razumemo, ipak je ovo jedna arapska zemlja sa kratkom istorijom tako da ne treba baš očekivati pozorišne premijere svake večeri, ali da se preživeti. Takođe ovde se može dobiti visokoprofilni posao koji će biti ogromna referenca u CVu. Čuo sam za, i upoznao gomilu ljudi koji su proveli ovde neko vreme i onda prešli u Evropu sa referencama stečenim ovde. E zašto nije za neki duži život ? Pa jednostavno, ne postoji nikakav način da se ovde ostane. Jeste da je jako jednostavno dobiti radnu dozvolu (kao prekaljeni gasterbajter, znam da je to najveći problem sa masom zemalja) i ostati ovde, ali ništa dalje od toga. Ništa državljanstvo, stalna boravišna dozvola i takve stvari. Upoznao sam ljude koji su ovde po 30 godina i dalje imaju privremenu radnu dozvolu. Jednostavno ta institucija ne postoji u zakonu. Zato je masa ljudi ovde u privremenom fazonu, znaju da će ovde biti neko vreme i onda otići dalje jer se dugoročno ne može obezbediti sigurnost. Ali je moje definitivno mišljenje da ovde treba živeti neko vreme, neponovljivo iskustvo definitivno.

Lifestyle

Dubai je metropola sa svim pratećim stvarima. Dobrih klubova za izlazak ima na sve strane. Restorana takođe, sa svim mogućim kuhinjama, tako da se dobro krka. Ono što se meni ne sviđa je nepostojanje istorije. Masa mesta za izlazke koja postoje su belosvetske franšize, teško je naći lokalno autentično mesto sa istorijom i šmekom. Što je i logično uzimajući da grad postoji 50 godina. Šoping je fenomenalan. Dubai je inače poznat kao jedno od najboljih mesta u svetu za kupovinu. Plaže su prelepe, ali sam samo par puta svraćao na njih pošto leto ovde nije sezona. Temperatura retko preko dana pada ispod 40 stepeni, a temperatura vode je preko 30. Vredi se samo kupati na mestima gde postoje bazeni gde se hladi voda, obično je drže na oko 28 stepeni. Što se tiče automobila ovo je Eldorado. Nema poreza, krediti su odlični tako da sa pristojnim primanjima možete priuštiti sebi auto mnogo bolji nego na drugom mestu. Kvalitet življenja je takođe jako visok. Stanovi su odlični, masa zgrada ima bazen, teretanu i saunu kao standardnu opremu. Neke imaju i terene za basket, tenis, skvoš, fliperane i slična čuda. Prevelike temperature ne treba da vas brinu, sve je uređeno tako da ih nećete primetiti. Ja na posao idem u farmericama, cipelama i košulji dugih rukava bez da primećujem vrućinu. Sve je klimatizovano. Grad izgleda fascinantno. Zelenilo je na sve strane. Naravno da se zaliva, da bi preživelo, ali ima ga. Na sve strane su fascinantne građevine, hotel Burj Al Arab, zatvoreno skijalište (da, pravo skijalište, cela staza sa žičarom, treba da proradi za neki dan), palme u izgradnji, Burj Dubai, soliter od 800m u izgradnji, Emirates Towers. Čudo šta je napravljeno u pustinji.

Mensu ovde nisam našao. Ima članova, ali ne postoji lokalna Mensa, već rade pod okriljem Mense Pakistan. Kopao sam po netu dva meseca i najzad sam uspeo da kontaktiram neke članove, tako da se nadam da ću ih upoznati ovih dana.

Moj savet svima koji žele da se otisnu u beli svet je da krenu odavde. Mislim da se ovde može najbrže postići uspeh u svakom smislu. Lep život, dobar posao i dobra odskočna daska za dalje. Za sva pitanja sam otvoren, pošaljite ih slobodno na mail. Takođe, s vremena na vreme napišem nešto i ovde, možda okačim još korisnih informacija. A ima i slika odavde.

Pozdrav svima iz Dubaija.

18.8.05

Adrese u Dubaiju

Ovde sam već neko vreme pa sam počeo da primećujem i neke zanimljive stvari, tipa adrese. Jedna od prvih stvari koje sam pročitao o Dubaiju je način adresiranja. Nisam ga baš najbolje razumeo, tip grad je podeljen na kvartove, a svaki kvart ima ulice obeležene brojevima, plus brojevi zgrada. Toliko je zakomplikovano da se pošiljke isporučuju samo na PO Box. A to ume da izludi. Otvorio sam sebi račun u banci i banka mi je u odvojenim pošiljkama preko različitih kurira isporučila ATM karticu, čekove, PIN kod i najzad kreditnu karticu. Svaki od kurira me je ponaosob nazvao da me pita gde da isporuče, pošto imaju samo PO Box, a moraju da isporuče na ruke. A vrhunac je bio jutros kada me je tip nazvao i pitao "Is that Mr. Dj Dule". Stvarno mi je ulepšao dan. Ja sam tražio da mi na karticu upišu Dj Dule, tako da sada imam zlatnu vizu od HSBCa sa tim potpisom.

8.8.05

U ilegali sam

Nisam ništa pametno dodao u blog duže vreme. Počeo sam da radim, tražim stan, malo se i muvam gradom tako da i ne stižem. Ali mi je najveći problem to što nemam laptop trenutno. Svoj sam poklonio, novi čekam, tako da sam bez računara. Što me je u stvari navelo da razmislim malo o tome koliko sam vezan za računare. Na laptopu držim svu komunikaciju, mailove, ICQ, Skype, dokumente, fotke, kalendare i ostala čuda. Tako da se ovih dana bez računara stvarno osećam odsečeno od sveta. Niti se čujem sa prijateljima, niti kucam mailove, niti pišem po blogu. Eto, zato sam u ilegali.

16.7.05







Evo par novih slika. Za početak, dve slike Dubaija. Nisu baš vrhunske pošto smo slikali iz auta dok smo vozili auto putem.


Ja radim u Internet City-u. To je offshore zona u Dubaiju gde su smeštene sve ICT i medijske firme. Ima ih gomila, IC je pravi grad u malom. A evo i dela koji se vidi sa autoputa. Ja radim u zgradi na kojoj je Oracle logo (takođe poznata i kao Oracle zgrada).

Ceo Dubai je jedno veliko gradilište. A evo i kako to izgleda.

I najzad, ja u nekakvim shopping molovima kojih ima na sve strane.

Ne zamerite mi ako blog nije formatiran kako treba. S obzirom da je Dubai u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, ovde vlada šerijatski zakon. Između ostalog je i pristup Internetu ograničen, tj. zabranjen je pristup sajtovima koji po njihovom mišljenju nisu u skladu sa moralom. Pa je jedan od zabranjenih sajtova i onaj na kome stoje fotke sa ovog bloga. Zato ja mogu samo da otkucam tekst, ali ne mogu da vidim kako to na kraju izgleda. No, slika govori više od 1000 reči, i ovako će biti dobro.

8.7.05




Evo i par slika, rmbam i inostranstvu...
Našao sam posao

Posle vrlo kratke potrage, uspeo sam da se zaposlim. Moram da priznam da sam ponosan na sebe, snašao sam se u potpuno nepoznatom gradu za manje od tri nedelje. Firma za koju sam počeo da radim zove se Opennet i predstavnik je Red Hat-a za zemlje srednjeg istoka i severne Afrike. Posao Linux konsultanta, koji uključuje i putovanja po tim zemljama. Pošto je firma mala, verovatno će razvojni put u njoj biti dinamičan i brz. Plata pristojna. Više sam nego zadovoljan celim razvojem događaja. Stan još nisam našao. Postoji mogućnost da za koji dan poslom otputujem, tako da ću stan tražiti kad se vratim.

To su trenutne novosti. Ovih dana ću napisati moja zapažanja o Emiratima i Dubaiju posle 3 nedelje provedene ovde.

23.6.05

Još malo o Dubaiju

Ovde sam već nedelju dana i primetio sam nekoliko stvari. Prva je da je užasno toplo. Ako dođete ovde nek vam ne pada na pamet da se šetkate unaokolo pešaka. Ne pratim više prognoze i merenja temperature, ali pakleno je. Leto je ovde u suštini mrtva sezona, niko ne dolazi na odmor zbog nepodnošljivih vrućina. Zato je juče ovde počeo Dubai Summer Festival, što suštinski znači rasprodaje svega po strašno sniženim cenama.

Ako ipak odlučite da se šetkate okolo pešice, pazite se kako prelazite ulicu. Ulice su široke i velika je gužva. Ali ono što je najnezgodnije u svemu je to da je splet ulica nezgodno projektovan, pa je polukružno okretanje na svim raskrsnicama dozvoljeno. Tako da se lako može desiti da je zeleno svetlo na pešačkom semaforu, vi krenete da pređete ulicu, a neko izleti iza leđa.

Kao što rekoh, standard je ovde jako visok. A jedna od posledica tog standarda je da svaka zgrada na krovu ima teretanu, saunu i bazen. To je prava stvar za ubijanje vremena. Voda u tim bazenima je hladnija nego u moru (koje je btw. kao bara) i pošto je visoko, stalno duva vetar. Pošto svako popodne provodim na bazenu već sam dobio super boju, a vrućinu sve manje primećujem.

Inače Dubai je po mnogo čemu prava metropola. Ajd što je milionski grad sa visokim zgradama i što ima svih mogućih radnji i franšiza, ali iznenadile su me dve stvari. Jedna je tolerancija Arapa. Štagod mi mislili o njima, ja se kao stranac ni u jednoj situaciji nisam osetio ugroženim. Na sve strane su dvojezični natpisi, na arapskom i engleskom tako da nema problema sa snalaženjem. I skoro svi znaju dovoljno engleskog barem za osnovno sporazumevanje. Čak su i na novčanicama natpisi i na engleskom. A druga stvar što se i ovde prati anti-pušačka kampanja koja je aktuelna na zapadu, tako da je na masi mesta zabranjeno pušenje. Iako sam pušač, to mi jako prija, jer lagano smanjujem broj popušenih cigareta dnevno i nadam se da ću jednom prestati.

20.6.05

Otkud ja uopšte ovde i kako doći ?

Došao sam u Dubai manje više slučajno. Poklopilo se to da ja nisam u Srbiji imao posao i to da mi se jako dobar prijatelj doselio ovde, pa sam došao kod njega u goste. Kao neko ko već ima gasterbajterskog iskustva, nadam se da mi neće biti problem da nađem sebi pristojan posao.

Viza za Ujedinjene Arapske Emirate se dobija jednostavno. Neko ko ovde živi i ima radnu dozvolu može da vam je obezbedi. Tako sam ja dobio vizu, kupio otvorenu povratnu kartu i krenuo trbuhom za kruhom (i malo za suncem).

Prvo što je fascinantno ovde je aerodrom. Stvarno im skidam kapu kako aerodrom izgleda. Moderan, lep, veliki. Ustvari ceo Dubai izgleda nestvarno. Spoljna temperatura je uglavnom oko 40 stepeni po danu. I grad je usred pustinje. I pored svega toga uspeli su da izgrade grad koji izgleda fenomenalno. Moderne visoke zgrade, široke ulice, zelenilo na sve strane (sve se navodnjava, naravno), šoping molovi sa neverovatnim izborom svega. Definitivno je ovo centar biznisa srednjeg istoka, to se primećuje na svakom koraku. Ovdašnji mi kažu da je Media City, gde još nisam bio, tek priča za sebe. Medi City je deo Dubaija gde su smeštene sve veće firme koje imaju veze sa računarima i ikakvim medijima.

Moj prvi utisak generalno je da sam oduševljen. I svima preporučujem da svrate ovde i vide sve o čemu pričam.
Dubai

Doputovao sam u Dubai. Imam nameru da uradim dve stvari. Jedna je da super letujem, ovo je jedna od prestonica dobrog turizma. A druga je da sebi nađem posao i ostanem ovde. Tako da ću odsad ovde zapisivati sve one interesantne stvari koje vidim.

23.2.05

Moby - Hotel

Moby ima novi album "Hotel". Iako je izlazak albuma zvanično najavljen za 22. mart, može se naći na belosvetskim P2P mrežama (Ne, ne podržavam pirateriju, ali je ponekad korisna). Album je odličan i toplo ga preporučujem. Prvi singl "Lift me up" se vrti na svim muzičkim stanicama.

Novi album me je zainteresovao za Moby-a, pa sam malo obišao njegov WWW site (www.moby.com). Tip je krajnje zanimljiv, a takav mu je i site. Između ostalog se tamo mogu naći forumi, slike i spotovi za download, ali i podaci o njegovoj čajdžinici u NY, koja me onako sa slika totalno oduševila. Vredi pogledati.