28.7.06

Postoji li privatnost ?

Kao neko ko zna kako moderne tehnologije funkcionišu i neko ko prati tokove uvek sam se pitao postoji li privatnost. Ali kada sam najzad došao u dodir sa nestankom privatnosti i video kako to stvarni izgleda, stavio sam prst na čelo. Ovih dana sam nameštao klaster u kreditnom birou. Kreditni biro nije nikakva nova institucija, postoje svuda u svetu, ako se dobro sećam i u Srbiji je otvoren. Klijenti su mi lepo objasnili čime će se oni baviti i kako radi software koji će raditi na serverima koje ja instaliram. Naime, njihov posao je da sakupljaju što više informacija o svim licima, fizičkim i pravnim. Sve informacije će biti dostupne bankama za procenu kreditne sposobnosti. E tu sam se kompletno naježio. Znači negde postoji baza podataka gde je upisana svaka moja novčana transakcija i dostupna je svakome ko to želi. Ne želim baš da svako zna da sam večerao u tom-i-tom restoranu, podigao keš na ATMu pored sumnjivog hotela, kupio par rolni bulj papira i platio karticom jer sam zaboravio novčanik ili zakasnio sa uplatom telefonske pretplate pošto sam bio na odmoru. Ako ovo ukombinujemo sa CCTV kamerama koje postoje svuda unaokolo i snimaju nas non stop, Internetom koji je po definiciji pravljen nesigurno, činjenicom da svako sebi daje za pravo da mi traži kopiju lične karte ili pasoša i kojekakvim drugim glupostima setim se prijatelja koji mi je u jednoj od ovakvih diskusija lepo rekao:

"Dule, budi srećan ako imaš privatnost u svojoj glavi"

Da se razumemo, nisam protiv novih tehnologija, daleko od toga. Nemojte da me slučajno trpate u isti koš sa onima koji tvrde da su nove srpske lične karte đavolja rabota. Ja jesam za nove tehnologije, u krajnjoj liniji se i bavim njima, ali na način gde nas one služe, a pri tome čuvaju našu privatnost.

Sysadmin dan zahvalnosti

Danas je sysadmin dan zahvalnosti. Budite zahvalni svima onima koji su se potrudili da vaši računari, mreže, serveri, ruteri, linkovi i sva ostala čuda rade.

24.7.06

Eureka

SciFi kanal je počeo da emituje novu seriju, Eureka. Emitovali su samo prvu epizodu, sutra je sledeća, ali mi se ona mnogo svidela, tako da svima preporučujem. Može da se odgleda i online, mada je prakatičnije dovuće sa BitTorrent-a i odgledati kući.

18.7.06

Kafa iz sifona

Jutros sam prvi put pio kafu spremljenu u sifonu. Prvi put čuo i video da se tako sprema kafa, ali moram da priznam da je procedura zanimljiva (opisana na linku gore), a kafa ukusna. Tvrde da se tako kafa sprema u Japanu (i kafe se zove Japan). S obzirom da nisam bio tamo, ne mogu da tvrdim da je tako. Ima li nekoga ko je bio tamo da nam potvrdi ovo ?

15.7.06

A Scanner Darkly

Film A Scanner Darkly se najzad pojavio u bioskopima 7. jula. Zasada, naravno, samo u Severnoj Americi, a nadam se da će ga uskoro biti i u bioskopima bliže nama. Da podsetim, film je urađen tehnikom rotoskopije, a po priči Filipa K Dika. Inače su meni svi filmovi rađeni po njegovim pričama odlični, pa ih treba obavezno odgledati, ako ne druge, barem legendarni Blade Runner. NY Times ima i dobru priču o tome kako je film A Scanner Darkly pravljen.

14.7.06

Branka Parlić - Metamorphosis

Dok sam bio na odmoru, jedan od albuma koje sam kupio (da, kupujem domaća izdanja i žestoko podržavam kupovinu istih) je Metamorphosis pijanistkinje Branke Parlić, gde izvodi kompozicije Filipa Glasa. Tek sam sada uspeo natenane da ga preslušam i vrtim ga danima. Svaka preporuka, odlična muzika !

Automobili





Šetam kroz Burjuman mall i neki privatni kolekcionar je izložio gomilu lepih i jezivo skupih automobila. Tu su Ferarri Enzo i Porsche 911 GT1, koje nisam slikao pošto su dosta popularni, ali važe za jedne od najskupljih komercijalnih automibila na svetu, pa i fotki ima na sve strane. Znam da Enzo košta nešto oko 1 milion US$. Takođe tu je neki Mercedes AMG na slici (nisam baš upamtio oznaku) pored koga piše da je to najskuplji auto ikada, mada je to diskutabilno. Na slikama su takođe Bugatti 110 i Jaguar XJ220. Od ostalih automobila mogu se videti Ferarri F50, Porsche Carrera i još neki manje zanimljivi modeli. Mada se u Dubaiju voze ultra dobri i skupi automobili, ovakvi primerci se retko viđaju, tako da vredi prošetati do ovde. Pogotovu sada kada je toliki pakao da se napolje i ne može, sve i uz najbolju volju.

13.7.06

Going bedouin

Ovaj izuzetno zanimljiv koncept poslovanja polako ulazi u mainstream, pa ga je Wired spomenuo u svojoj Jargon watch rubrici. Koncept je prvi put tako definisao Greg Olsen, na svom blogu, a evo još jednog posta na istu temu. Suština koncepta je eliminisanje svih mogućih delova firme osim dva, ljudi koji rade i komunikacije među njima. U suštini, svi oni koji se bave modernim tehnologijama manje ili više već žive i rade na ovaj način donekle, ali je ovo prvo definisanje ovakvog koncepta (koliko ja znam). Izuzetno je zanimljiv i može da mnogo pomogne svim ljudima koji planiraju da pokrenu svoj biznis. Ovakav način razmišljanja drastično smanjuje troškove poslovanje, što je u procesu pokretanja firme više nego bitno. Poznat je primer od prošle godine kada je mala softverska kompanija izbacila softver za Mac koji služi za vođenje inventara i prvog meseca imala prodaju od preko 200k dolara. Ovde nije ništa neobično osim toga da su kompletan softver napisali sedeći u lokalnom kafeu koji ima WiFi. Ne mogu da se tačno setim imena firme, ali ako je neko dovoljno radoznao, gorespomenuti Wired je pisao o tome, pa se tekst može naći u arhivi.

Mene i još par prijatelja je koncept jako zaintrigirao, tako da sigurno možete očekivati postove na sličnu temu i nadalje.

Aerodrom u Bejrutu

Kada sam išao kući sada, JAT je ponovo menjao liniju, tako da smo sletali na međunarodni aerodrom u Bejrutu (i još malo o njemu na Wikipedia-i). Nažalost, vidim da se tamo ponovo zakuvalo, tako da su svi letovi premešteni u Larnaku, Kipar. Uglavnom, hteo sam da kažem da je to definitivno jedno od najlepših sletanja na aerodrom koje sam doživeo. Bejrut je grad koji se prostire uz more, a sam aerodrom je na kraju grada, takođe na samoj obali. Pista je paralelna sa morem, tako da pri sletanju bukvalno letite paralelno sa gradom. Pogled je prelep ! Da sam znao da je tako lepo, pokušao bih da usnimim ili uslikam nešto, ovako ostaju samo reči. Nadam se da će se situacija tamo što pre smiriti tako da opet može da se ode.


12.7.06

Nazad kući

Došao sam nazad u Dubai, kući da tako kažem. A bio sam kući u Srbiji sa malim izletom do Bosne. Dok sam bio tamo nisam baš mnogo blogovao, pa evo mojih sumiranih utisaka.

Moram da priznam da sam postao pravi gasterbajter. Dođem kući u Srbiju i iščuđujem se stvarima koje su u Srbiji normalne, ili ih bar takvima nazivaju. Tako da me Srbija podeća na onu o braku iz "Epruveto srećan ti osmi mart", koja kaže "Brak je institucija gde dvoje ljudi rešavaju probleme kojih ne bi ni bilo da nisu u braku". Tako i u Srbiji ljudi rešavaju probleme kojih ne bi ni bilo da nisu u Srbiji. Barem u Srbiji kako ona izgleda danas. A meni izgleda tužno. Nisam bio tu godinu dana. Za tih godinu dana nisam video ni jednu promenu na bolje, a mnogo stvari je otišlo nizbrdo. Šta god se pričalo po medijima koliko ja znam pregovori sa EU su prekinuti, nisam video ni jednu značajniju greenfield investiciju, nezvisnu Srbiju smo prihvatili kao popišani umesto da proslavimo taj istorijski momenat i nešto napravimo sa sobom, ustav još nije donešen, kriminalci i dalje ubijaju. Ali ono što me je porazilo je to da ne vidim želju da se išta promeni. Niti iko išta radi. Ilustrovaću to malim primerom. Vraćao sam se autobusom (da, javni prevoz je katastrofalna priča za sebe) iz Novog Sada, jutro posle Exita. Upadamo mi i u autobusu se ispostavi da je prodato više karata nego što ima mesta. Dve devojke su se pobunile, izbacile ljude sa svojih sedišta i sele na svoja mesta. Svi ostali su uredno kao ovce stajali do Beograda, gde sam ja izašao pa ne znam šta se zbivalo dalje. Niko ni reč nije rekao, a kamoli učinio nešto da se izbori za ono što je platio svojim novcem. Dokle god se taj stav ne promeni mi nećemo postati zemlja, odgovorno tvrdim.

A sad malo o lepšim stvarima. Prvo, video sam se sa porodicom i prijateljima, uvek je lepo videti ih i provoditi vreme sa njima. Posao koji planiram zasad ide lepo svojim tokom, tako da se nadam najboljem (o tom potom, kad bude došlo vreme, pisaću i o tome).

I najzad, svoju posetu Srbiji sam krunisao odlaskom na Exit. Bila su to jako lepa četiri dana. Nastupe bendova su manje više već komentarisali na mnogo mesta pa nema potrebe da ih i ja komentarišem, meni se jako svidelo. Ja sam se fenomenalno proveo, bio sa sestrama, sreo tamo gomilu prijatelja i poznanika. Tako da sada ponosno šetam majcu koju sam tamo kupio.

I evo me nazad u Dubaiju. Sedim u Starbucks-u, srčem njihovu preskupu kafu, vozim se preskupim Internetom ali uživam. Možda jesam snob i potrošač, ali uživam u tome da mogu da kupim šta hoću i kako hoću.

4.7.06

Biznis u Srbiji

Kući sam u Srbiji na odmoru već neko vreme i tek sada primećujem mnogo stvari na koje nisam obraćao pažnju dok sam bio ovde. Najfascinantnija stvar koju sam primetio je biznis u Srbiji, tj. odsustvo istog. Gdegod da sam živeo ili putovao van Srbije, to je vrlo često glavna tema, što među ljudima u razgovoru, što u novinama. Naravno, ne očekujem od svih da budu preduzimači i mali privrednici, ali očekujem od ljudi da žele da im bude bolje. Da ulažu sebe u svoju bolju budućnost na svaki način. To može da bude školovanje, usavršavanje, traženje boljeg posla, preseljenje u drugi grad, pokretanje privatnog biznisa, dodatni posao i još mnogo, mnogo toga. Umesto toga, masa ljudi sedi skrštenih ruku, lamentira nad prošlošću, filozofira, bavi se politikanstvom i ne radi ništa za sebe. Novine su prepune političkih prepucavanja, crnih hronika i sličnih ružnih stvari. Političari se bave međusobnim prepucavanjima i boljitkom svoje sopstvene guzice, što u kombinaciji sa njihovom nesposobnošću daje užasne rezultate. Ni jedna državna služba, koliko sam uspeo da primetim, ne radi svoj posao kako treba. Sudovi ne osuđuju i presuđuju, ne donose se zakoni, ne hapse se kriminalci itd. Kombinacija svega navedenog dovodi do toga da sve dublje i dublje tonemo. Cela Srbija mi odiše palanačkim mentalitetom i apatijom. Niko nam neće pomoći ako sami sebi ne pomognemo prvo. A mislim da je prvi korak da poželimo da nam bude bolje i uradimo nešto po tom pitanju, svako u skladu sa svojim mogućnostima. I pitanje "Zašto je ulaz u mojoj stambenoj zgradi prljav?" je nekakav početak, ako ništa drugo.