19.11.13

Poslovanje u Irskoj

Ovih dana se u našoj javnosti sve više i više priča o malim firmama, što me posebno raduje. Akcenat je često na poboljšavanju klime za poslovanje i pojednostavljivanju uslova i propisa. S obzirom da sam nedavno prešao u nezavisne konsultante, a nameravam i da uskoro proširim posao, evo kako u praksi izgleda poslovanje u Irskoj.

Neophodan uslov za registraciju firme i rad u njoj je da imate Irsku radnu dozvolu. Naravno da možete da budete vlasnik deonica, ali da bi ste mogli da radite u njoj, potrebna vam je dozvola. Ako to posedujete, registracija firme se obavlja preko Interneta, u njihovom ekvivalentu našeg APR-a (sidenote: neko mi je jednom rekao da je naš APR ustvari napravljen po modelu irskog registra firmi) ili preko neke od agencija. Ja sam odabrao ključ u ruke rešenje preko agencije koje me je iskoštalo 280 EUR. Emailom i poštom sam poslao detalje i za oko nedelju dana sam nazad dobio sva dokumenta da je firma registrovana. Iza toga vam treba račun u banci i otvara se bez problema, sa registracionim dokumentima firme se pojavite u banci koju ste izabrali, popunite i potpišete nekoliko formulara i to je to. Voila, firma je sprema za rad.

Ono što je jako bitno je da firma koja ne radi nije opterećena nikakvim dadžbinama. Znači dokle god firma ne posluje, nikome niste dužni ni evro. Razna plaćanja počinju onda kada počnete da imate neki priliv na svoj račun, a i u tom slučaju postoje određeni rokovi kada ona dospevaju. Npr. kao nezavisni konsultant ja sam dužan da u sve fakture koje šaljem uračunam PDV. Takođe, kada isplaćujem zaradu, dužan sam da platim PAYE (pay as you earn) i PRSI. Iako sam isplatio platu, naplata i ovih obaveza dospeva kada i PDV, u suštini jednom u 3 meseca. Ovo kažem zato što je potpuno zgodno da vas država ne opterećuje time da ODMAH platite doprinose, što ostavlja dosta prostora u slučaju problematičnog protoka novca.

Ja sam se odlučio da mesečno plaćam računovodsvene usluge i svu papirologiju prepustim agenciji, što me košta oko 180 EUR mesečno. Postoje i jeftiniji paketi, s tim što onda deo posla radite sami ali me te opcije nisu interesovale. Sam radim samo najslađi deo posla, pripremanje faktura.

Kod nas se dosta priča o tome koliki su nameti na zaradu. Bez da ulazim u detalje, pošto ih i ne znam tačno (zna ih računovođa), meni u najgorem slučaju ostaje 55% od bruto novca koji fakturišem, bez PDV-a. Kažem u najgorem slučaju zato što postoje stvari koje možete da plaćate direktno sa računa firme i tako povećate efektivni deo koji vam ostaje, ali to je već druga priča.

Npr, dogovorio sam sa klijentom da cena mojih usluga košta 100 EUR.

Cena usluga: 100 EUR
Faktura klijentu, sa PDVom : 123 EUR
Dadžbine koje plaćam: 45 EUR + 23 EUR PDV
Ostaje mi neto: 55 EUR

Ovo je vrlo gruba kalkulacija koja vam može poslužiti za orjentaciju. Kalkulacija je malo drugačija kada isplaćujete plate zaposlenima.

Firma kao pravno lice ne znači mnogo ako nemate neki konkretan posao. Postoji mnogo načina kako možete da dobijete pomoć od raznih strana. Za početak, država nudi pomoć na mnogo različitih nivoa, počev od pristupa raznim skupim bazama podataka, preko obuke, do bespovratnih grantova i visokih investicija. Takođe, možete se pod komercijalnim uslovima zaduživati kod banaka, a i angel i venture kapital je dosta rasprostranjen. Sve ovo su priče za kasnije, za razvoj posla.

Toliko za početak od mene, pisaću još o ovoj temi ubuduće...

1.3.13

Najbitnija pitanja kod selidbe u inostranstvo

Odlučili ste da se preselite u inostranstvo. Evo ključnih pitanja na koja treba potražiti odgovor pre nego što donesete konačnu odluku.

Visina poreza - Generalno svuda u svetu se plata ugovara u bruto iznosu. Treba proveriti koliki je porez u datoj zemlji i shodno tome izračunati neto iznos koji će ostati na kraju meseca (kako popularno kažu, take home deo). Vrlo često postoje online kalkulatori poreza gde se kao ulazni parametar unese godišnja plata, a izlaz je mesečna neto plata.

Troškovi života - Troškovi života zavise od životnog stila i jako ih je teško generalizovati. Zato svako ponaosob pre selidbe treba da proveri cene najkrupnijih stavki. Stanarina je definitivno najskuplji deo plate, mada ni školarine za decu nisu zanemarive u nekim zemljama. Takođe treba obratiti pažnju na tekuće troškove (struja, voda, grejanje) koji su takođe visoki.

Uslovi radne vize - postoje razne vrste radnih viza, ali generalno mogu da se svrstaju u 3 grupe:
  1. Nosilac radne vize može da živi i radi u zemlji, porodica nema nikakva prava
  2. Nosilac radne vize može da živi i radi u zemlji, porodica može da živi ali ne može da radi u zemlji
  3. Nosilac radne vize i članovi porodice mogu da žive i rade u zemlji (kad kažem članovi porodice, prvenstveno mislim na supružnika)
Jako je bitno da članovi porodice mogu da rade. Džaba vam odlično zaposlenje ako muž/žena sede kući i nisu u mogućnosti da rade. U poslednje vreme je mnogo zemalja promenilo zakonodavstvo pa je opcija 3 sve češća, dok je ranije opcija 2 bila najčešća. Opciju 1 zaobilaziti u širokom luku.

Dugoročne mogućnosti - Ako se već selite negde, možda vam se tu i svidi, tako da je jako bitno proveriti koja je putanja do državljanstva te zemlje. Ta putanja jako često zavisi od tipa vize sa kojom ste u zemlji.

Zdravstveno osiguranje - Zdravstveni sistem se razlikuje od zemlje do zemlje. Treba detaljno proučiti kako sistem funkcioniše, da li vam je potrebna privatna polisa osiguranja i ako jeste šta ona pokriva. Ovde treba otvoriti četvore oči, zdravlje nije za igranje, a bolnički troškovi mogu da budu astronomski za naše pojmove.

Srećno !

25.2.13

Irska 2

Kako je Irska postala jako razvijena zemlja i šta možemo da naučimo od nje?

Irska je imala jako tešku istoriju, u neku ruku sličnu našoj. Dosta dugo je bila pod imperijalnom čizmom, tokom velike gladi su izgubili oko 25% stanovništva (deo je umro od gladi, drugi deo je emigrirao), a i po veličini su slični nama. Pa ipak uspeli su da postanu Keltski tigar, u periodu od 1995. do 2008. su imali nivo rasta između 5-10% godišnje. Irska je uspela da se transformiše od siromašne zabačene zemlje u modernu razvijenu zemlju, čak jednu od najrazvijenijih u Evropi. Ključni faktor njenog razvoja je digitalna ekonomija, Irska je prava evropska silicijumska dolina. Google, Intel, IBM, Microsoft, Twitter, Facebook, Apple, RedHat, Ericsson, you name it, sve bitne ICT firme imaju velike centre u Irskoj koji često zapošljavaju hiljade ljudi.

Kako su to uspeli da urade ? Za početak, preporučujem tekst o keltskom tigru na vikipediji, odlična početna tačka.

Niski porezi - Korporativni porez je u Irskoj 12.5%, a ranije je bio 10%. Irske vlasti od 1957. godine naovamo imaju politiku smanjivanja poreza.

"Sve može i sve je odmah" - Ovako bih opisao stav njihove države prema preduzetništvu. Naravno, nije sve tako romantično i ponekad nešto zaškripi, ali suština je da se država prema privredi ponaša kao prijatelj. Uslovi poslovanja su jasni i jednostavni. Komunikacija sa državom je ili besplatnom poštom ili preko web-a. Bankarstvo je brzo i jeftino (unutar EU svi transferi novca su ili besplatni ili koštaju jako malo). Sve to je donelo jednostavnost i brzinu poslovanja kao i stabilnost i poverenje u državu. Poslovanje u Srbiji je agonija između gomile papira koju treba spremiti, poreskih vlasti koje deru male privrednike na svakom koraku i burazerske ekonomije gde nema pravog otvorenog tržišta.

Dobar geografski položaj - Irska je odlično iskoristila svoj geografski položaj. Blizu je Velikoj Britaniji, član je EU, a ni let do SAD nije daleko. To je jedan od ključnih faktora zašto mnoge multinacionalne korporacije iz SAD svoje glavno predstavništvo u Evropi imaju baš u Irskoj.

Ljudski potencijal - Irska je puno uložila u obrazovanje i njihove škole školuju solidne ICT ljude. Ipak, ni njihove škole nisu dovoljne da iškoluju potreban broj ljudi (manjak ljudi u ICT sektoru se meri desetinama hiljada), tako da su napravili jedan od najboljih imigracionih programa za strance. Strane firme koje otvaraju svoje razvojne centre ovde najčešće ljudski potencijal navode kao jedan od najbitnijih faktora.

Razne mere za pospešivanje investicija - Postoji ogromni dijapazon mogućnosti kako država pospešuje privatni biznis. Od startap kredita, preko oslobađanja od poreza do direktne pomoći velikim investitorima. Ovde bih naglasio da, za razliku od naše države koja to radi na štetu domaćih investitora i poreskih obveznika time što na to pare troši iz državne kase, u Irskoj se najčešće investitori oslobađaju poreza. Naravno da postoje i situacije kada država direktno daje pare iz državne kase, ali ih daje onima kojima je najpotrebnija a to su mali preduzetnivi i investitori, a ne velike firme (kao što su naši uradili sa Fiat-om).

Ako se sećate, jedna od prvih stvari koje je Zoran Đinđić uradio kada je došao na premijersko mesto je bila poseta Irskoj i pitanje "Kako da Srbija uradi isto što i Irska?". Pitanje je još uvek validno, od Irske možemo mnogo da naučimo, hajde da to i uradimo.