Postao sam ponosni korisnik ADSLa. Doduše, ne bez rana. Prvo sam čekao mesec ipo dana na instalaciju (predao zahtev krajem avgusta, dobio priključak početkom oktobra). Onda sam prošetao kroz grad i bio skroz poražen kada su me u dve viđenije banjalučke računarske radnje zbunjeno odgledali kada sam tražio access point i rekli mi da nemaju. Očigledno da ovde kućne wifi mreže nisu baš česte. U trećoj sam kupio to čudo, montirao ga i sada je sve kako valja. Moram da priznam da je brzina, bar zasad OK. Od deklarisanih 384/64, ja uglavnom imam tih 384 nadole (kilobita, naravno). Nadam se da će tako i da ostane ubuduće.
Пријавите се на:
Објављивање коментара (Atom)
Diseño por headsetoptions | A Blogger por Blog and Web
6 komentar(a):
Dobro nam dosao! Inace po Srbiji je obicaj da se kojekakve konekcije masovno medju komsijama sheruju, sto je bilo i za ocekivati... E, sad, pazi, AP sa nekoliko UTP portova koji bi sve to rutirao... Miko, pa to ovde ne postoji... Barem ga silni IT gurui ovde nikad nisu videli... A, i "Sta ce ti to?" mi je obozavano pitanje. Jedva jednom iskopah jedan SMC-ov za nekih 75 evropljana. Strasno...
Izgleda da sam propustio taj post, al nije na odmet da pitam, zbog cega si se vratio? :)
i btw, zaboravih taj ap sto si uzeo da li je to ustvari adsl ruter sa wifi om ?
I, ovaj, mis'im, SREĆAN ROĐENDAN, bata Dule! Živeli i da bidne kako smo planirali...
ma bre srecan ti rodjendan...
sve naj naj naj
ne znam ti email a i kad ces naovamo
Pepi
Srecan ti rodjendan Dule, da ti se ostvare sve zelje sa tvoje top liste zelja- steta sto si bio nedostupan 19. oktobra ...
Bojana
Постави коментар