23.1.06
Overa diplome
Za dobijanje radne dozvole u Dubaiju najčešće je potrebno overiti diplomu. Kažem najčešće zato što to ne važi za rad u free zonama, kakav je Dubai Internet City gde ja radim. Pošto nisam baš familijaran sa procedurom, zamolio sam Čika Peru da napiše tekst o tome. Evo posta, više je nego koristan.
14.1.06
Recipe for long life
If you want to live long, you should spend your time with old philosophers and young doctors, old friends and young women.
(C) Arthur C. Clarke
(C) Arthur C. Clarke
Recept za dug život
Da dugo živite, u životu se treba družiti sa starim filozofima i mladim lekarima, starim prijateljima i mladim ženama.
(C) Arthur C. Clarke
(C) Arthur C. Clarke
10.1.06
Indijska hrana (bi-lingual)
Zgodna stvar sa Dubaijem je mogućnost krkanja svih mogućih i nemogućih belosvetskih kuhinja. To ne znači apriori da je svaki restoran dobar, ja već duže vreme imam problem da pronađem restoran gde se služi dobra italijanska pasta. Ali ono što me je prijatno iznenadilo je indijska vegetarijanska hrana. Indijaca ima puno u Dubaiju iz više razloga. Indija je blizu, dugo unazad imaju veze sa bliskim istokom tako da oni čine najveću expat grupu u Dubaiju. Tako da indijskih restorana svih vrsta i tipova ima na sve strane. I vegetarijanskih i ne-vegetarijanskih, i fancy mesta i prčvarnica. Tako da sam ovih dana u akciji otkrivanja indijske kuhinje. Pre Dubaija sam imao priliku da tri puta probam indijsku kuhinju. Prvi put je to bilo na Kipru, u nekom takeaway restoranu blizu mog stana. Ušao, po slučajnom izboru poručio par stvari i pokrkao ih. Bilo je preljuto i preslatko za moj ukus. Sledeći put je bio u Hyatt-u u Beogradu, na večeri indijske kuhinje. Bilo je OK, ali sam te večeri probao gomilu koječega te se i ne sećam šta je bilo. I treći put je to bilo u Nišu, kada se otvorio indijski restoran. Kuvar, Indijac, nam je preporučio par stvari koje smo ručali i hrana uopšte nije bila loša, ali se ne sećam šta sam jeo. I tako se pre neki dan Nenad i ja zalomimo u indijskom vegetarijanskom restoranu koji je preko puta moje zgrade, ali mi nikada nije palo na pamet da uđem tu. Pošto je sa nama bila prijateljica Indijka, poručila je nekoliko stvari i objasnila nam šta u stvari jedemo. Nas dvojca smo bili oduševljeni hranom, a naročito nas je iznenadilo to što ručak bez mesa može da bude dobar ručak. U stvari, meni se hrana baš svidela. Nisam dosad postao baš ekspert, ali kogod je voljan da proba, evo moje preporuka dva jela. Jela su jako uskusna i nisu previše začinjena, tako da neće biti problema.
Daal i Black Dall - ne znam šta je, mislim da se to kod nas zove sočivo
Palak paneer - spanać sa sirom
Uz to obavezno ide hleb. Indijci uglavnom jedu naan koji može biti bez ičega ili sa raznim začinima unutra (onaj sa crnim lukom je jako dobar).
Imajte u vidu da Indijci hranu jedu rukama uglavnom, tako da vam se lako može desiti da vam u lošijim restoranima ne donesu nikakav pribor. Kad ste u Rimu, radite što i rimljani.
Ako vam se svidi, pratite blog i dalje, kada budem otkrio još detalja, pisaću o njima.
English version
Good thing about Dubai is possibility of eating food from all cuisines you can imagine. It does not mean apriori that every restaurant is good, I have problem for a long time finding good restaurant with Italian pasta. But pleasant surprise for me was Indian vegetarian food. There are a lot of Indians in Dubai for many reasons. India is close, long time back they have tight connections with Middle East, so they make biggest expat group in Dubai. So there are a lot of Indian restaurants all around. Both vegetarian and non-vegetarian, both fancy and holes. So these days I am in action of discovering Indian cuisine. Before Dubai, I had 3 chances to taste Indian food. First time it was in Cyprus, in some takeaway restaurant near my apartment. I entered, randomly chosen few things and eat them. It was too hot and sweet for my taste. Next time it was in Hyatt in Belgrade, on Indian food evening. It was OK, but that evening I tried bunch of different things and I do not remember what it was. Third time it was in Nis, when Indian restaurant was opened. Cook, Indian, recommended to us few things, we had lunch and food was not bad at all, but again I do not remember what I ate. So, few days ago Nenad and me were in Indian vegetarian restaurant just across the street from my apartment, but I never went there. Since a friend of ours, Indian, were with us she ordered few things and explained what we are eating. Two of us were impressed with food, and we were surprised that meal without meat can be good meal. Actually I liked food a lot. I have not yet become an expert, but if someone is willing to try, this is my recommendation for two dishes. Food is very tasty, not too much spicy so it won’t be a problem.
Daal and Black Dall – I do not exactly know what is it
Palak paneer – spinach with cheese
And of course bread. Indians mostly eat naan which can be plain or with different spices inside (one with onions is great).
Keep in mind that Indians eat food with hands, so you can easily be in situation that food is served without spoon or fork. Whet in Rome, do what Romans do.
If you like it, keep reading this blog, as soon as I discover new details, I will write about them.
Daal i Black Dall - ne znam šta je, mislim da se to kod nas zove sočivo
Palak paneer - spanać sa sirom
Uz to obavezno ide hleb. Indijci uglavnom jedu naan koji može biti bez ičega ili sa raznim začinima unutra (onaj sa crnim lukom je jako dobar).
Imajte u vidu da Indijci hranu jedu rukama uglavnom, tako da vam se lako može desiti da vam u lošijim restoranima ne donesu nikakav pribor. Kad ste u Rimu, radite što i rimljani.
Ako vam se svidi, pratite blog i dalje, kada budem otkrio još detalja, pisaću o njima.
English version
Good thing about Dubai is possibility of eating food from all cuisines you can imagine. It does not mean apriori that every restaurant is good, I have problem for a long time finding good restaurant with Italian pasta. But pleasant surprise for me was Indian vegetarian food. There are a lot of Indians in Dubai for many reasons. India is close, long time back they have tight connections with Middle East, so they make biggest expat group in Dubai. So there are a lot of Indian restaurants all around. Both vegetarian and non-vegetarian, both fancy and holes. So these days I am in action of discovering Indian cuisine. Before Dubai, I had 3 chances to taste Indian food. First time it was in Cyprus, in some takeaway restaurant near my apartment. I entered, randomly chosen few things and eat them. It was too hot and sweet for my taste. Next time it was in Hyatt in Belgrade, on Indian food evening. It was OK, but that evening I tried bunch of different things and I do not remember what it was. Third time it was in Nis, when Indian restaurant was opened. Cook, Indian, recommended to us few things, we had lunch and food was not bad at all, but again I do not remember what I ate. So, few days ago Nenad and me were in Indian vegetarian restaurant just across the street from my apartment, but I never went there. Since a friend of ours, Indian, were with us she ordered few things and explained what we are eating. Two of us were impressed with food, and we were surprised that meal without meat can be good meal. Actually I liked food a lot. I have not yet become an expert, but if someone is willing to try, this is my recommendation for two dishes. Food is very tasty, not too much spicy so it won’t be a problem.
Daal and Black Dall – I do not exactly know what is it
Palak paneer – spinach with cheese
And of course bread. Indians mostly eat naan which can be plain or with different spices inside (one with onions is great).
Keep in mind that Indians eat food with hands, so you can easily be in situation that food is served without spoon or fork. Whet in Rome, do what Romans do.
If you like it, keep reading this blog, as soon as I discover new details, I will write about them.
8.1.06
Nova godina, novi post
Posle cele novogodišnje i božićne fratutme, evo vraća se sve u normalu. A evo i šta se događalo.
Novu godinu smo fenomenalno dočekali. Od društva bio je tu Nenad, a Julija (prijateljica koja radi u Iraku) je došla sa momkom Danilom, svojim društvom iz Iraka i Beograda. Bilo nas je puno, sve u svemu. Novogodišnji doček smo počeli u Fairmont hotelu u jednom fenomenalnom restoranu na 9. spratu, pored bazena sa prelepim pogledom na Sheik Zayed road. Posle odlične krke i par flaša lepog vina svi smo super raspoloženi i okićeni prešli u klub Peppermint. Muziku je puštao nekakav Antoine Clamaran. Pojma nemam ko je tip, ali smo se svi zajedno odlično proveli.
Narednih nekoliko dana smo Nenad i ja proveli u jurcanju po gradu danju i lumpovanju noću. Trebalo mi je vremena da se oporavim od svega.
On je otišao, a iste večeri mi je stigla sestra sa najboljom drugaricom. Ne viđam ih često, prelepo se osećam što su mi došli u goste, i Nenad i sestra sa drugaricom. Klinke su fenomenalne, stvarno sam ponosan na njih. Doduše, nisu više klinke, imaju 17 i najbolji su mi gosti dosad. Ništa ne očekuju od mene. Prvog dana su se već same snašle i bez ikakvih uputstava sa moje strane sele u taksi, obišle pola grada, kupile brdo koječega na rasprodajama, provalile kafiće u okolini, snašle se za klopu. Kao da su sto godina ovde.
Ali danas sam imao fenomenalnu akciju. Išao sam kod klijenata da radim. Klijenti su u Šarži, to je susedni emirat koji je praktično zalepljen za Dubai. Ali atmosfera tamo je totalno drugačija nego ovde. Uglavnom, u vreme ručka, ja gladan kao pas, pitam tipa koji je Indijac "Gde je najbliži restoran". Kaže tip "Imaš jedan preko puta, nama indijcima je dobar, ne znam hoće li se tebi svideti". Ma ne pitam, samo da krkam. Izađem, pređem ulicu i stvarno indijski restoran. Ljudi, veću prčvarnicu nisam u životu video, nikad u životu. Šta je tu je, odlučim da oprobam sreću. Upadnem i naravno svi me isprate pogledima kao marsovca. Sednem, dođe konobar i ja znalački kažem "Daal, naan and bottle of water" (daal je nekakvo indijsko vegetarijansko jelo, naan je hleb), tip me krajnje zbunjeno odgleda, okrene se i ode, pošto očigledno ne zna reč engleskog. Dolazi drugi tip i pita "So, you are english". Ne, srbin sam. "OK, you want chicken, right ?". Ne hoću daal. Ode i on kranje zbunjen. Ali donesu oni meni šta sam naručio kompletno zbunjeni. Naravno, donesu bez ikakvog pribora, Indijci jedu hranu prstima. OK, kad si u Rimu, radi što i Rimljani. Krenem ja da krkam prstima. I sad ide najbolji deo. Uz klopu su mi doneli i salatu. Mala ćasa sa dve pregrade. U jednoj sitno seckano povrće, bez ikakvog začina, a u drugoj nekakav tečni začin sa kašičicom. Taj začin se nisam usudio da probam, ali povrće izgrickam. I taman ga ja izgrickam, pojavljuje se tip i u ruci (ne u činiji, baš u ruci bez ičega) donosi dodatnu salatu i tresne je u činiju. Čudan način služenja, ali nije mi smetalo, pogrickao sam i to. I grdan je svakih par minuta dolazio i piljio u mene, bilo mu je kranje neobično što sam tu i krkam. Krenem ja, a on više nije mogao da izdrži, uhvati me za rukav, pokaže na jelo i kaže "Jel se ovo i na engleskom zove daal", očigledno zbunjen što znam šta je to. Pokušao sam da mu objasnim da znam ponešto o indijskoj hrani, ali me nije baš razumeo. Krenem i platim ručak 4 dirhama. To je nešto manje od 1 EUR, a za ovdašnje uslove, gde je nezamislivo ručati za manje od 30 dirhama, to je smešno mala cifra.
Da, o indijskoj hrani učim iz prve ruke ;)
Novu godinu smo fenomenalno dočekali. Od društva bio je tu Nenad, a Julija (prijateljica koja radi u Iraku) je došla sa momkom Danilom, svojim društvom iz Iraka i Beograda. Bilo nas je puno, sve u svemu. Novogodišnji doček smo počeli u Fairmont hotelu u jednom fenomenalnom restoranu na 9. spratu, pored bazena sa prelepim pogledom na Sheik Zayed road. Posle odlične krke i par flaša lepog vina svi smo super raspoloženi i okićeni prešli u klub Peppermint. Muziku je puštao nekakav Antoine Clamaran. Pojma nemam ko je tip, ali smo se svi zajedno odlično proveli.
Narednih nekoliko dana smo Nenad i ja proveli u jurcanju po gradu danju i lumpovanju noću. Trebalo mi je vremena da se oporavim od svega.
On je otišao, a iste večeri mi je stigla sestra sa najboljom drugaricom. Ne viđam ih često, prelepo se osećam što su mi došli u goste, i Nenad i sestra sa drugaricom. Klinke su fenomenalne, stvarno sam ponosan na njih. Doduše, nisu više klinke, imaju 17 i najbolji su mi gosti dosad. Ništa ne očekuju od mene. Prvog dana su se već same snašle i bez ikakvih uputstava sa moje strane sele u taksi, obišle pola grada, kupile brdo koječega na rasprodajama, provalile kafiće u okolini, snašle se za klopu. Kao da su sto godina ovde.
Ali danas sam imao fenomenalnu akciju. Išao sam kod klijenata da radim. Klijenti su u Šarži, to je susedni emirat koji je praktično zalepljen za Dubai. Ali atmosfera tamo je totalno drugačija nego ovde. Uglavnom, u vreme ručka, ja gladan kao pas, pitam tipa koji je Indijac "Gde je najbliži restoran". Kaže tip "Imaš jedan preko puta, nama indijcima je dobar, ne znam hoće li se tebi svideti". Ma ne pitam, samo da krkam. Izađem, pređem ulicu i stvarno indijski restoran. Ljudi, veću prčvarnicu nisam u životu video, nikad u životu. Šta je tu je, odlučim da oprobam sreću. Upadnem i naravno svi me isprate pogledima kao marsovca. Sednem, dođe konobar i ja znalački kažem "Daal, naan and bottle of water" (daal je nekakvo indijsko vegetarijansko jelo, naan je hleb), tip me krajnje zbunjeno odgleda, okrene se i ode, pošto očigledno ne zna reč engleskog. Dolazi drugi tip i pita "So, you are english". Ne, srbin sam. "OK, you want chicken, right ?". Ne hoću daal. Ode i on kranje zbunjen. Ali donesu oni meni šta sam naručio kompletno zbunjeni. Naravno, donesu bez ikakvog pribora, Indijci jedu hranu prstima. OK, kad si u Rimu, radi što i Rimljani. Krenem ja da krkam prstima. I sad ide najbolji deo. Uz klopu su mi doneli i salatu. Mala ćasa sa dve pregrade. U jednoj sitno seckano povrće, bez ikakvog začina, a u drugoj nekakav tečni začin sa kašičicom. Taj začin se nisam usudio da probam, ali povrće izgrickam. I taman ga ja izgrickam, pojavljuje se tip i u ruci (ne u činiji, baš u ruci bez ičega) donosi dodatnu salatu i tresne je u činiju. Čudan način služenja, ali nije mi smetalo, pogrickao sam i to. I grdan je svakih par minuta dolazio i piljio u mene, bilo mu je kranje neobično što sam tu i krkam. Krenem ja, a on više nije mogao da izdrži, uhvati me za rukav, pokaže na jelo i kaže "Jel se ovo i na engleskom zove daal", očigledno zbunjen što znam šta je to. Pokušao sam da mu objasnim da znam ponešto o indijskoj hrani, ali me nije baš razumeo. Krenem i platim ručak 4 dirhama. To je nešto manje od 1 EUR, a za ovdašnje uslove, gde je nezamislivo ručati za manje od 30 dirhama, to je smešno mala cifra.
Da, o indijskoj hrani učim iz prve ruke ;)
Пријавите се на:
Постови (Atom)